NBA chat/svastara/prepucavanja

[Puma]

[filip13]

Što reći o Indiani a ne zaplakati, iako nisam njihov navijač tužno je što se s njima dogodilo ove sezone. Ekipa koja je protekle dvije sezone bila uz Miami i Chicago, bok uz bok za osvajanje Istočne konferencije, danas se bori za osmo mjesto iznimno lake konferencije. Ne, nisu promijenili svih 15 igrača ili zaboravili igrati košarku, ali su na žalost svih fanova NBA, izgubili zbog teške ozljede Paula Georgea, svoju glavnu kariku. Ali o tome malo kasnije, vratimo se sad na par sekundi malo u prošlost.

Indiana je protekle dvije, tri sezone bila u vrhu Istočne konferencije, ali i u vrhu NBA te su se svim silama borili vratiti staru slavu kluba iz dana Reggie Millera, kada su bili konkurenti za naslov u par navrata. Mnogi od vas znaju za Millerove impresivne igre protiv New Yorka Knicksa. Poslije dugo godina Indiana je opet bila momčad koje se treba paziti, a ne momčad protiv koje trener odmara svoje glavne igrače. Nakon prošle dvije sezone, svi smo očekivali još više od Indiane, da će otići tu razinu više i ući u finale NBA ove sezone i biti dostojan protivnik bilo kome sa Zapada. Ali to se nije dogodilo, što zbog ozljede već navedenog Paula Georgea, a i zbog odlaska Lance Stephensona u redove trenutno još jednog konkurenta za osmo mjesto ove sezone Charlotte Hornetsa. To su dva velika hendikepa za Indianu, što se ove sezone i pokazalo, ali ipak moje je mišljenje da i bez njih dvojice, trebali su do sada izboriti playoff s tom ekipom i takvim Istokom.

E sad da se bacim na ovu sezonu i probam analizirati njihovu igru, zašto nisu na boljoj poziciji i kakve su im šanse za moguće osmo mjesto, zadnje mjesto koje vodi u playoff.

Iako sam već naveo ozljedu Paula Georgea, moram opet ponoviti jer je vrlo uočljiv njegov nedostatak što u obrani, što u napadu. George ne samo da je bio prva napadačka opcija, nego je bio i odličan obrambeni igrač i čak mogu reći s velikom sigurnošću top tri obrambena igrača na svojoj poziciji. Njegove brojke tijekom sezone 2013/2014 govore za sebe: 21.7 poena, 6.8 skokova, 3.5 dodavanja i 1.9 ukradene lopte. Bez njega je obrana Indiane dosta pala u odnosu na prošlu sezonu, s prvog mjesta Defensive Efficiencyja na deseto mjesto, koje trenutno drže. Znači očito je da Indiana nikako nije mogla biti kao prošle godine, ali morali su bit bolji od trenutne situacije.

Druga karika koja im nedostaje ove sezone također navedeni Lance Stephenson. Umjesto njega Indiana je dovela Rodney Stuckeya, ali on nije mogao toliko pomoći da zamijeni Stephensona, možda i je u napadačkom smislu, ali u obrani nikako. Stephenson je također zaslužan za Indianinu odličnu obranu prošle sezone, što im je ove sezone falilo. Sljedeći igrač koji je ove sezone, po mom mišljenju podbacio, ali mislim i po mišljenju mnogih je Roy Hibbert. Ovaj 218 cm visok centar, ove sezone nije napredovao, naprotiv čak je i pogoršao svoje brojke u odnosu na prošlu sezonu, a očekivalo se od njega da ode razinu više, te da tako probaju nadomjestiti nedostatak Georgea. Na trenutke mi se činilo kao da su mu vanzemaljci iz Space Jama ukrali talent. A možda i jesu.

David West je također igrač od kojeg se očekivalo više ove sezone, ali nije ispunio očekivanja, te je također kao i Hibbert po prosjecima malo lošiji nego prošle sezone. Ali to se moglo i očekivati od ovog veterana, koji je možda čak i dao svoje najbolje dane, iako se nadam da se varam jer takvih kao što je on je jako malo danas u NBA ligi. Također vrijedan spomena je George Hill, koji igra vrlo dobro, te zahvaljujući njemu i postižu dobre rezultate. Uz ove igrače mogli bismo reći da je manje, više solidnu ulogu s klupe odigrao i naš Damjan Rudež, koji ove sezone kao rookie ostvaruje slabe brojke, ali pretpostavljam da nitko nije ni očekivao puno više od njega ove sezone zbog prilagodbe na NBA. Imala je Indiana ove sezone i dobrih i loših perioda, mislim da su mogli bolje s ovim rosterom i ovako lošim Istokom, ali opet s druge strane nakon gubitka dva po meni najvažnija igrača od prošle sezone, Frank Vogel je ipak odradio dobar posao.

Indiani je ostalo svega osam susreta do kraja regularnog dijela sezone da poprave dojam i morat će pobijediti nekoliko izravnih konkurenata za posljednje mjesto koje vodi u playoff. Charlotte, Miami i Boston s Istoka ali i protiv Oklahome, koja također traži svoj put prema osmom mjestu Zapadne konferencije. Uz ove spomenute tri utakmice igraju još protiv otpisanih New York Knicksa i Detroit Pistonsa, koji se bore za što lošiju poziciju zbog nadolazećeg drafta. I zadnje dvije utakmice igraju protiv ekipa koje su već osigurale ulazak u playoff, Washington Wizards i Memphis Grizzlies. Indiana je na trenutnom omjeru 32-42 i drži deseto mjesto Istočne Konferencije, te zaostaje 1.5 utakmicu za osmim mjestom koje trenutno drže Brooklyn Netsi, koji su ih pobijedili sinoć rezultatom 111-106 i tako im možda umanjili šanse.

Težak raspored je pred momčadi Frank Vogela, i već večeras igraju u TD Gardenu, gdje ih očekuje Boston. S eventualnom pobjedom, Indiana bi se mogla približiti playoffu i tako barem malo usrećiti svoje navijače, koji mogućim ulaskom u playoff možda i vide svoju najveću zvijezdu ponovo na parketu Paul Georgea, za kojeg se nagađa da bi se mogao vratiti ako Indiana izbori playoff.

[dr.van nostrand]

http://****/a782735/Kolumne/Edin-Av ... vdica.html" onclick="window.open(this.href);return false;

[filip13]

" onclick="window.open(this.href);return false;

[Kawhi]

" onclick="window.open(this.href);return false;
Fina lista.

[PaskalHens]

Fina lista.

[filip13]

Ostvarite veliko, neočekivano dostignuće godinu prije i narednu sezonu podignete letvicu, a onda vam realnost opali takvu pljusku od koje se još oporavljate. Upravo ovo se dogodilo Hornetsima. Sve su napravili da ova godina bude nešto specijalno, vratili su staro ime – Hornets i odbacili ono blesavo – Bobcats, uredili su parket koji je sada među najljepšima u ligi, došla su nova lica u svlačionicu, trener se nije mijenjao, ali rezultati su lošiji nego prošle godine i ponavljanje prošlogodišnjeg uspjeha (ulazak u doigravanje) se čini gotovo nedostižnim.

Što im se dogodilo da im visi doigravanje? Možemo početi od lošeg odabira na ljetnoj tržnici, pa do neizbježnih ozljeda ključnih igrača. Idemo po redu. Znači, potpisi i odlasci igrača. Izgubili su Josha McRobertsa iz samo njima znanih razloga, a on se dao na put za Floridu, odrediše Miami Heat. Ovim potezom su si “ubili” najljepšu akciju iz prošle godine kada bi se McRoberts izvukao na poludistancu i onda preciznim dodavanjem pogađao “guzonju” Ala Jeffersona samog pod košem ili u low postu gdje ga nitko nije mogao zaustaviti. Pitajte samo Joakima Noahu i Bullse kako su se proveli posebno u drugom poluvremenu.

Osim McRobertsa ostali su bez odlične stretch opcije Anthonyja Tollivera koji je tricu pogađao s 41% uspješnosti i sada je starter u Detroita (ok, ovo više govori o tome koliko su Pistonsi jadni, ali nema veze). Problem nastaje kada ova dva solidna igrača zamijenite s mladim igračima u razvoju, Cody Zeller ili lošijim kopijama, Marvin Williams kojem su dali 8 mil dolara na dvije godine. Što da vam kažem ako im ovo nije najveći problem već potpis sada možemo reći službeno ludog Lancea Stephensona, a najžalosnije je što igra za pristojan ugovor, ne velik, i opet ga nisu tijekom sezone uspjeli prodati koliko im je štete nanio u svlačionici, pa još više na terenu.

Potpisom Lancea je bilo jasno da će vanjska linija teško funkcionirati s tri loša šutera, ali prilagodbe su uvijek moguće i zato je doveden Williams kao prijetnja iza linije za tri poena (proslavio se s realizacijom od 37% za tricu, sreća pa je iz kuteva gađao 51% inače bi bio zacementiran na dno klupe). Međutim, Lance, najveći ball stoper lige je pokazao kako jedan igrač može do temelja pokvariti lijepu putanju i razvoj jedne momčadi. Njegova kašnjenja u dodavanju su postala glavna rasprava na trenerskim sjednicama u Charlotti, a igrači su doslovno popizdili svaki put kada bi Lance over driblao u mjestu. Možda da ga najbolje približim ovako, znate li kako Roko Leni Ukić lupa loptu u mjestu i “čeka” da mu se netko otvori i onda nakon nekoliko propuštenih izlazaka iz blokova ili dobrih post situacija visokih on sam odluči krenuti u prodor prema košu, zabije se u masu i baci komičan floater ili polaganje od kojih se lovimo za glavu. Eto, takav je bio “naš” Hornets Lance.

Vjerojatno se sada pitate gdje je trener u cijeloj priči. Daje mu priliku, ipak je tek došao, mora se naviknuti na okolinu, dobro je plaćen, itd. No, Steve Clifford s pomoćnicima Patrickom Ewingom i Markom Priceom kao najzvučnijim imenima je vrlo brzo shvatio da od Lance u startno petorci neće biti velike koristi, te je stavljen u ulogu vođe druge postave. Svatko normalan bi očekivao da će protiv malo slabije konkurencije i sa svim koncima igre u rukama “mali” Lance proigrati. I eto ti ga đavlu, on odigra najlošiju sezonu karijere od kada je dobio ozbiljnu minutažu. Što reći na ovakav regres, postotak šuta se srozao s 49% iz 11 šuteva na 37% iz 9 šuteva, dok postotak trice je možda bolje i ne spominjati jer je Josh Smith za njega bombarder prve klase, a naš dragi Lance je pao s 35% iz 3 pokušaja na 16% iz 1,7 pokušaja (ovdje ću dodati da mu je i postotak dodavanja za šut gotovo identičan, čak je veći u Hornetsima gdje je 88% za tri poena, a u Pacersima je bio 79%).

Da, svu problematiku Hornetsa sam svalio na Lancea, ali niti to nije kompletna priča. Naravno, ozljede su uvelike utjecale na score 32-42. Prvo i najvažnije, Big Al je u doigravanju protiv Heata zadobio ozljedu strained plantar fascia zbog koje nije odradio cijeli trening kamp, a još mu se nadovezala ozljeda koljena u sezoni, te je takav nezaliječen odigrao 64 utakmice u kojima je bilježio 17 poena uz 48% šuta (rekord karijere, ali negativni) u prosjeku što mu je najmanju broj poena u zadnjih pet sezona. Ovo je jedan razlog zašto im je napad treći odozada s prosjekom od 101 poen na 100 posjeda. Sreća po njih što je obrana i dalje temelj ove momčadi zahvaljujući Michaelu Kiddu-Gilchristu s kojim na terenu briljiraju u tom segmentu, postotak efektivnog protivničkog šuta pada s 49% na 47%, a obrambeni rating na 100 posjeda s njim na terenu je 99 primljenih poena, dok su bez njega na 107 poena. Na njihovu žalost i Gilchrista su napale ozljede kroz sezonu (trenutno je out zbog problema s gležnjem) i odigrao je svega 55 utakmica. Možete na sve ovo nadodati da je Kemba Walker odigrao samo 54 utakmice, Cody Zeller 62 utakmice i deveti izbor na draftu Noah Vonleh je propustio cijeli trening kamp kao i ulazak u sezonu pa onda vidite da je ovo još jedan veliki problem za Hornetse.

Dobro Ivane što si ti tu pisao sve, mogu li oni na kraju u doigravanje? Zaostaju dvije utakmice za Netsima i Heatom koji imaju omjer 34-40, a osam susreta je do kraja sezone i imaju samo jednu utakmicu protiv jednog od ta dva protivnika, 7. travnja idu na Floridu. Protiv Netsa su izgubili seriju s 2-1 i moraju imati bolji omjer od njih na kraju, dok Heat vode 2-1 u međusobnim susretima i ovaj dvoboj bi trebao biti od velike važnosti jer Miami prije toga ima tri gostovanja u nizu na jako neugodnim terenima – Cavsi, Pistonsi, Pacersi (još jedna momčad u borbi za doigravanje o kojoj smo već pisali). Među ovim momčadima Netsi imaju daleko najpovoljniji raspored sa svega dva gostovanja, ali jedino im Magic ima negativan omjer pobjeda i poraza (ostali su još dva puta Hawksi-doma i u Atlanti, Wizardsi, Blazersi, Raptorsi, Bullsi pred svojom publikom), dok su Bucksi blizu polovičnog uspjeha. Heat ako preživi iduće četiri utakmice i pobjede Hornetse u međusobnom dvoboju onda možemo slobodno reći da je doigravanje na Istoku zatvoreno za momke iz Charlotte jer Miami ima na kraju sezone dva “zicera” protiv Magica i 76ersa, a prije toga dočekuju Raptorse i Bullse.

Kakvo je stanje kod Hornetsa s rasporedom? Imaju 5 gostovanja, a u Charlotteu dolaze Raptorsi, Rocketsi i 76ersi. Njima su najvažnije iduće četiri utakmice gdje moraju izvući bar tri pobjede, pogotovo protiv Heata i 76ersa jer će doigravanje inače gledati na televiziji ili league passu kao i svi mi samo će oni toćati svoje noge na nekom lijepom otoku, recimo Bora Bora.

[filip13]

LeBron James i Russell Westbrook drugi put zaredom najbolji igrači mjeseca. Jedna zanimljivost: Westbrooku je ovo drugi mjesec zaredom da ima prosjek od najmanje 30 poena i 10 asistencija, što se dogodilo samo 3 puta u zadnjih 40 godina (treći takav mjesec je ostvario LeBron James u veljači 2010. godine).

[filip13]

Mladi centar Sacramento Kingsa DeMarcus Cousins sinoć je ostvario drugi triple-double zaredom i ušao u odabrano društvo; Cousins je, uz Wilta Chamberlaina i Elgina Baylora, postao tek treći igrač NBA povijesti s dva ’20-20-10′ triple-double učinka zaredom (minimalno 20 poena, 20 skokova i 10 dodavanja).

Boogie je prije tri dana protiv Rocketsa skupio 24 poena, 21 skok i 10 dodavanja, da bi sinoć protiv Pelicansa zabio 24 poena, uz 20 skokova i 13 dodavanja. Nažalost, Kingsi su obje utakmice izgubili, protiv Rocketsa 4 razlike (115:111), a protiv Pelicansa 6 razlike (101:95).

[NEZALAGANJE]

Gsw Green says kawhi best defender in league #spurs Zanimljivo,vrlo zanimljivo...Posebno jer ovdje ovo niko nije pominjao ni kao kandidata za DPOY-a...

[JoseMourinho]

jok ovdje se spominju irving i harden ko DPOY, al ga i ti usrat znas nikad se defanziva kawaia nije omalovazavala, a minus mu je ove godine povreda radi koje je manje nastupo od ostalih kandidata, al et kad ti ne bi pametovo smak svijeta bi bio

[NEZALAGANJE]

jok ovdje se spominju irving i harden ko DPOY, al ga i ti usrat znas nikad se defanziva kawaia nije omalovazavala, a minus mu je ove godine povreda radi koje je manje nastupo od ostalih kandidata, al et kad ti ne bi pametovo smak svijeta bi bio

Opet ne citas dobro. Rekao sam u spominjanju kandidata za DPOY-a.Nadji mi jedan post gdje ga je neko pomenuo kao kandidata.Pa neki ga nemaju cak ni u prvoj defanzivnoj petorci. Nadalje,imao je on povreda,da,ali isto tako ima i dovoljno utakmica da bude izbaran Sasvim je druga stvar sto mnogi i ovdje,ali i u Americi "podjele" nagrade do AS pauze,a mnogi tek hvataju ritam,kako individualno,tako i kolektivno...

[JoseMourinho]

Ocu se yebat, a ne tražit ti postove, spominjan je i to lijepim riječima znam sra sam cito i znam da je rečeno da mu je najveći minus ta povreda, niko nikad nije reko da nije vrhunski defanzivac, a isto tako ne zaslužuje nagradu bar po meni a i većini jer je fulio dosta dok su ostali cijelu sezonu igrali dobru odbranu


I yebote i vi vise ko djeca, onaj neki dan sa bogaljom lovom, sad ti sa kawaiem, ko da vam je ko reko cuna vam mala, pa sad dočekali da se nadigne i izmjerili pa došli se revansirat za to da se nasladjujete, a sto je najgore niko napuso nije kawai ne valja u odbrani da bi mu ti et sad kontriro

Uzivaj i ne sikiraj se taj segment kawaia ti niko ne dira, laku noc

[filip13]

duncan 15. strijelac svih vremena

[NeverGiveUp]

Ocu se yebat, a ne tražit ti postove, spominjan je i to lijepim riječima znam sra sam cito i znam da je rečeno da mu je najveći minus ta povreda, niko nikad nije reko da nije vrhunski defanzivac, a isto tako ne zaslužuje nagradu bar po meni a i većini jer je fulio dosta dok su ostali cijelu sezonu igrali dobru odbranu


I yebote i vi vise ko djeca, onaj neki dan sa bogaljom lovom, sad ti sa kawaiem, ko da vam je ko reko cuna vam mala, pa sad dočekali da se nadigne i izmjerili pa došli se revansirat za to da se nasladjujete, a sto je najgore niko napuso nije kawai ne valja u odbrani da bi mu ti et sad kontriro

Uzivaj i ne sikiraj se taj segment kawaia ti niko ne dira, laku noc

Znači, identičan osjećaj kao ti imam dok čitam neke postove.
Svaka čast za zapažanje, mislio sam da sam jedini

[rambo16]

I'm happy for the Hall of Fame's Class of 2015 but I also hope Toni Kukoc will be considered for enshrinement next year. TK was as versatile as they come and a key to our last three championships! Phil Jackson has always said he was an underrated player. He was a star who made the sacrifice and came off the bench most nights! Pippen

[filip13]

Edin Avdić s parkinga: Kako pogoditi na NBA draftu
Danas igrači odlaze u NBA da bi među ostalim stvarima dorađivali osnove košarke koje su vrlo često upitne. Dobar broj njih ni izbliza nije spreman igrati košarku na vrhunskom nivou, ali dolaze u NBA na osnovu skočnosti, dohvata, dužine ruku, visine...

Percepcija se kroz godine potpuno promijenila. Nekada su timovi birali igrači na osnovu trenutne spremnosti da pomognu. Da odmah po dolasku budu produktivni članovi tima. Oči su nam bile istrenirane da pratimo koliko su u stanju napraviti sada, pomoći svojim ekipama da pobjeđuju prije skoka u NBA. Onda su te stvari uglavnom prestale biti bitne. Glavna su tema postale fizičke predispozicije. Prestalo je biti važno šta sada možeš. Kao ključna riječ pojavio se potencijal. Svi su se bavili projektiranjem budućnosti. Taj i taj igrač bit će, ukoliko bude nastavio da se razvija u budućnosti, izuzetan.

Dojam je da se upravo zbog riječi potencijal (među ostalim stvarima) nikada lakše nije dolazilo na NBA draft. Znamo kako su stvari funkcionirale u prošlosti. Ako ste bili Evropljanin morali ste dominirati u ovdašnjim takmičenjima, ubacivati dovoljan broj poena, osvajati trofeje. Slična je priča bila i u američkim koledž rangovima. Ili ste dominantni na svojoj poziciji, ili ste dio šampionskog tima. Igrači su naravno napredovali igrajući u najjačoj ligi na svijetu, ali su osnove košarke imali davno savladane i bili su spremni reagirati protiv svake vrste odbrane. Danas igrači odlaze u NBA da bi među ostalim stvarima dorađivali osnove košarke koje su vrlo često upitne. Dobar broj njih ni izbliza nije spreman igrati košarku na vrhunskom nivou, ali dolaze u NBA na osnovu skočnosti, dohvata, dužine ruku, visine…

Sabonis u četvrtoj rundi

Neki od NBA šampiona izgradili su svoje timove kroz draft. Neki dovođenjem vrhunskih igrača koji su u tom trenutku slobodni na tržištu ili kvalitetnim razmjenama. Veliki kvalitet generalnog menadžera nekog tima jeste upravo njegova sposobnost da prepozna šta je potrebno ekipi i kako do toga doći. Uspješni se kopiraju u svim sferama života pa izuzetak nije ni vrhunska košarka. Timovi prepisuju formule od timova koji su osvajali titule ili su konstantno u vrhu. Tako se gradi identičan stil igre, pravi kompozicija tima po uzoru na bolje od sebe, dovode se operativci iz njihovih redova, ili treneri i pomoćni treneri.

Nisku je petorku npr. u NBA modu vratio Mike D'Antoni, vodeći Phoenix Sunse. Na to je dijelom bio prisiljen kako bi prevladao probleme s povredama koje je imao u određenim sezonama. Odjednom je 90% lige počelo igrati s pokretljivim krilnim centrima koji su u stanju pogoditi šut za tri poena kako bi otvorili prostor u napadu. Ono što je D'Antoniju uspjelo u Phoenixu podbacilo je u New Yorku i Lakersima i zbog toga je došao na loš glas u ligi, a u suštini je otac današnjeg načina igranja košarke.

Doći u razmatranje za NBA draft bila je nekada privilegija. Arvydas Sabonis biran je svojevremeno u četvrtoj rundi drafta, a danas se dešava da NBA timovi izlaze u susret menadžerima te biraju igrače u drugoj rundi (nema garantiranog ugovora), kako bi im podigli cijenu za evropske angažmane. Samo pogledajte koliko je igrača iz Evrope u posljednjih 10 godina birano pri kraju druge runde, a za koje je bilo jasno da ne mogu igrati u NBA, i koji izuzev nekih odlazaka u ljetnu ligu nikada nisu došli u ozbiljno razmatranje.

Rezanjem troškova u posljednjih šest-sedam godina ( to će se vjerovatno promijeniti u narednim godinama) sve je veći broj NBA skauta za Evropu koji posjeduju vrlo skromno poznavanje košarke i koji vrlo često ne poznaju ni osnovna pravila, a kamoli da imaju sposobnost procjene prednosti i mana nekog igrača.

Chicago Bullsi i San Antonio Spursi promjeri su timova koji su uspjeli kroz draft postati izuzetno uspješne šampionske ekipe. Jerry Crause, nekadašnji generalni menadžer Chicaga, bio je čovjek kojeg je malo ko volio, čak i unutar organizacije za koju je radio, ali je upravo Crause kroz draft doveo igrače koji su uz također na draftu biranog Michaela Jordana postali okosnica ekipe sa šest osvojenih titula(Pippen, Horace Grant, Toni Kukoč). San Antonio je i prije Tima Duncana imao odličnih poteza na draftu. Dolazak Davida Robinsona označio je veliki preokret u nastupima Spursa. Kasnije su kroz draft uspjeli izabrati okosnicu tima koji je 16 godina zaredom imao barem 50 pobjeda u sezoni. Pored Duncana, Spursi su draftovali Tonya Parkera i Manua Ginobillija. Nedavno i Kawhi Leonarda, te se u proteklih 15 godina nametnuli kao možda i najbolji tim za internacionalne igrače. Sličan potencijal pokazivala je ekipa Oklahoma Citya, koja je kroz draft napravila najbolju mladu okosnicu tima u ligi. Ali nakon odlaska Hardena, serije loših poteza te povrede Duranta to sve izgleda kao daleka prošlost.

Negativni su primjeri u istom ovom periodu bez premca Minnesota i New York. Minnesota je svojeremeno birala jednog od najboljih igrača u historiji lige Kevina Garnetta, ali su nakon toga uglavnom redali promašaje uključujući i biranje dva organizatora igre u istom draftu (2009. godine), gdje su nekako uspjeli preskočiti Stepha Currya. Realno, trebala bi posebna kolumna da se poslože svi promašaji generalnog menadžera Davida Kahna, koji je čak draftovao i igrača s katarskim pasošem Tanguya Ngomba, za kojeg je čitav svijet znao da je lažirao godište (rođen 1984. godine, misteriozno je postao 1989. godište).

I dok Minnesota ima neka opravdanja. Ne baš atraktivna destinacija, tim bez značajne historije, jedan od mlađih sastava u ligi, kako naći bilo koju olakšavajuću okolnost za najbogatiju ekipu u ligi, New York Knickse. Tim s najskupljim kartama, s najvećim marketinškim tržištem u SAD-u, s npr. cijenom piva od 11 dolara na utakmicama već 15 godina ne može pronaći put. Čitava serija pogrešnih draft izbora, preplaćivanja prosječnih igrača te prodaje dobrih klupskih igrača u bescijenje. Phil Jackson je vjerovatno najbolji trener u historiji NBA, ali nikada nije imao reputaciju čovjeka koji čeka na rezultat. Bullsi i Lakersi imali su odličnu osnovu prilikom njegovog dolaska. Zahvati s aspekta kompletiranja sastava bili su minimalni. Sada Knicksi moraju gotovo od početka i bit će zanimljivo pratiti kako će se Jackson snaći u ulozi prvog operativca.

Cleveland također treba uvrstiti među ekipe koje nisu baš znale šta rade na draftu. Jesu birali Lebron Jamesa, ali to bi uradio i bilo ko ko je pogledao jednu utakmicu u životu. Posebno nakon Jamesovog odlaska u Miami, tim je usprkos visokim pozicijama na draftu bio u priličnom rasulu. Izuzev Kyrie Irvinga iz ove perspektive teško je obrazložiti neke poteze Cavsa. Posebno odabir Anthony Benneta, koji je imao nekoliko zdravstvenih problema za koje se znalo, osim u upravi Cavsa. Bit će zanimljivo pratiti kako će se završiti epizoda s Kevinom Loveom, koji je vidno nezadovoljan svojom ulogom u timu, a za kojeg su Cavsi iskrcali veliki paket mladih igrača uključujući i potencijalnu novu zvijezdu lige Andrewa Wigginsa. Ako Love bude samo iznajmljen na koju godinu i ako se pride ne osvoji titula bit će to još jedan od čudnih manevara uprave Cavsa.

Najbogatiji timovi u ligi znali su uglavnom izaći na tržište i angažirati najbolje slobodne igrače. Možda najbolji na tom polju su bili Los Angeles Lakersi, sve dok je Dr. Jerry Buss bio živ. Podrška mu je bio legendarni Jerry West koji je vukao konce u pozadini te su zahvaljujući njemu Lakersi znali odlično da draftuju što se za njih više ne može reći. Nije u pitanju samo biranje vrhunskih igrača, to je uglavnom nemoguće ako se svake godine borite za najviši plasman, ali su Lakersi nekada znali odlično izabrati igrača uloge, šestog ili sedmog u rotaciji. Danas više nema ni toga. Putem slobodnih agenata krenuo je i Brooklyn, ali svjedoci smo šta je gomila potrošenog novca donijela njima.

Poznanstvo i sreća

Boston i Houston jesu primjeri timova čiji generalni menadžeri prikupljaju solidne igrače kroz draft, te ih zatim u paketu šalju za velika imena koja garantiraju rezultat, možda i titulu. Danny Ainge je tokom ljeta 2007 godine uspio razmjeniti grupu igrača za Kevina Garnetta, pa Raya Allena, te da ih udruži s Paulom Pierceom. Uspjeli su da draftuju potencijalno odličnog igrača (Rajon Rondo) i to je bio nukleus tima koji je odmah te godine postao prvak. Rocketsi su nakon preranog kraja karijere Yao Minga zbog povreda, te pada forme Tracya Mcgradya dugo skupljali draft izbore te onda iskoristili šansu koja im se ukazala u liku Jamesa Hardena. Na tržištu su uspjeli iskoristiti nezadovoljstvo Dwighta Howarda u Lakersima te tako u dva poteza sklopiti tim sposoban da se bori za finale.

Finalnom utakmicom između Dukea i Wisconsina večeraš će biti završena koledž sezona i to će značiti početak individualnih treninga i raznih “povjerljivih” informacija koje će podići ili umanjiti status pojedinih igrača pred draft u junu. Dva igrača koji bi trebali postati NBA zvijezde jesu centri Karl Anthony Towns s Kentuckya i Jahlil Okafor s Dukea, i oni će vjerovatno ići kao prva dvojica. Bekovi D'Angelo Russel (Ohio State) i Emmanuel Mudiay (zbog loših ocjena otišao u Kinu) također kotiraju visoko, dok su dva igrača koji su nastupima do sada na NCAA završnom turniru značajno popravili svoje šanse Justise Winslow s Dukea (sin nekada odličnog Amerikanca u Evropi, Rickya Winslowa) te Sam Dekker s Wisconsina. Oni će imati i međusobni duel večeras u finalu pred nekih 75 hiljada gledalaca na Lucas Oil stadionu u Indianapolisu. Izuzetno talentirani Mario Hezonja, član Barcelone, ima priliku biti izabran među 10 prvih te ujedno postati najbolje pozicionirani bek s prostora bivše Jugoslavije na jednom NBA draftu. NBA draft je zbog sve većeg naglaska na potencijalu umjesto trenutnom kvalitetu postao prava lutrija i kada se podvuče crta, pogrešnih je procjena mnogo više negoli onih dobrih.

Mnogi igrači koji zaista pripadaju NBA prisiljeni su da svoju sreću traže po drugim ligama, dok neki manjeg kvaliteta zahvaljujući dobrom marketingu i menadžerima uspijevaju potpisati dobre ugovore. Poznanstva i sreća čak i u ovakvim vrhunskim ligama igraju bitnu ulogu kako za napredovanje u hijerarhiji kluba tako i za igrače koji se nadaju angažmanu.

(****)

[filip13]

Prije nekoliko dana mogli ste na našem portalu pročitati odličan osvrt na iznenađujuće dobre šanse Bostona za doigravanje. Svi epiteti upotrijebljeni za Boston – ugodno iznenađenje, mlada momčad, puno pickova na budućim draftovima, mladi talentirani trener – ne mogu se upotrijebiti za njihove divizijske konkurente Brooklyn Netse koji, iako puno ambiciozniji i financijski rastrošniji, ne stoje puno bolje. Naprotiv, moglo bi se raspravljati o tome kako su ustvari u puno nezgodnijoj situaciji od Bostona.

Naime, iako trenutno drže sedmo mjesto na istoku s omjerom 35-41, imaju isti broj pobjeda i samo jedan poraz manje od Bostona, koji je osmi. Sve to usprkos solidnoj seriji pobjeda u drugoj polovici ožujka protiv Milwaukeeja, Indiane i Charlottea, izravnih konkurenata. Ta serija je naprasno prekinuta ove subote u Atlanti, koja je razvalila Netse 32 razlike. U tome zapravo leži i njihov najveći problem.

Netsi su momčad sastavljena s idejom osvajanja naslova prvaka. U tu svrhu njihov GM Billy King (o kome smo također pisali) rasprodao je obiteljsko srebro (mladu zvijezdu u dolasku Derricka Favorsa i cijelo čudo draft izbora) kako bi stvorio jezgru Deron Williams-Joe Johnson-Paul Pierce-Kevin Garnett, koji su svojedobno na papiru zajedno s napadački sjajnim Brookom Lopezom činili momčad za respekt. Nažalost po Netse, ubrzo je postalo jasno kako je ta momčad jednostavno prestara za ikakav ozbiljniji iskorak u doigravanju, a kamoli naslov prvaka. Pierce i Garnett više ne stanuju u Brooklynu, a problemi Williamsa i Johnsona već su dobro dokumentirani – prvi je ostario brže od Doriana Graya kad je sasjekao mrski mu portret i više nije ni sjena nekad ponajboljeg playa u NBA, dok je drugi svojedobno dobio ogroman novac kako bi samo solidno radio samo jednu stvar: zabijao koševe. Iako bi bilo pretjerano reći da su njih dvojica loši igrači, Williams i Johnson su sjajan pokazatelj koliko štetan može biti ubrzani razvoj pod pritiskom, kakav je forsirao vlasnik Mikhail Prokhorov. Tako Netsi plaćaju Williamsu više od 40 milijuna dolara za ovu i sljedeću sezonu kako bi došli do poneke iznenađujuće pobjede uz flashback Deronovih boljih dana (24 koša protiv Spursa, 14 asista protiv Charlottea ili 31 i 11 ovog petka protiv Toronta). Johnson, s druge strane, radi ono što je uvijek radio: stvara matchup probleme svojom visinom i snagom na poziciji beka, zabije i poneki koš (skoro 15 u prosjeku), no to ne može sakriti činjenicu da mu je to najslabiji prosjek koševa od 2003. godine, kao i da mu je prosjek koševa od dolaska u Netse u stalnom padu (u zadnje tri godine 16,3, 15,8 i 14,6 koševa). Čini se gotovom stvari kako Johnson nikad više neće vratiti formu iz Atlante, kad je rutinski zabijao dvadesetak koševa, što je i logično s obzirom da će napuniti 34 godine u lipnju. Problem je što ga Netsi još uvijek plaćaju kao da je onaj iz Atlante, te će mu na račun ove godine sjesti 23 milijuna dolara, što ga čini drugim (brojkom: 2.) najplaćenijim igračem lige.

Ta činjenica je ogroman problem za Netse i oni to dobro znaju. Zato su i pokušali razbiti svoju preplaćenu jezgru na proste faktore, koju uz Williamsa i Johnsona još čini i Brook Lopez. Iako može biti prava napast na postu i lakoćom postići dvadesetak koševa, svojom obrambenom inertnošću cijele je sezone izluđivao trenera Lionela Hollinsa, poznatog po čvrstoj igri dok je vidio Grit ‘n’ Grind Memphis. Više puta je javno rekao kako želi da Brook bude čvršći, da ne bježi od kontakta, da skače, da se gura pod košem i bolje koristi svoju masu. I doista, neoprostivo je za igrača visokog 216 cm i teškog skoro 120 kila imati prosjek karijere od jedva sedam skokova. Lopez je bio jedini igrač za kojeg je bilo određenog interesa za zamjenu, trebao je završiti u Oklahomi, spominjao se i Charlotte, ali Hornetsi su na kraju odustali, a OKC je doveo nešto lošijeg, ali perspektivnijeg i jeftinijeg Enesa Kantera.

Nakon svega, kolike su Brooklynove šanse za doigravanje? Zapravo prilično velike, ali i tu je dio problema. Netsi imaju sljedeći raspored do kraja (VELIKIM SLOVIMA napisana su gostovanja):

6. travnja: Portland – vjerojatan poraz, s obzirom da su puno lošija momčad. Portland je dobio prvu u studenome 10 razlike.

8. travnja: Atlanta – s Hawksima imaju omjer 0-3 u sezoni, a u prošli petak su izgubili 30 razlike s lakoćom.

10. travnja: Washington – ovo bi mogla biti ključna utakmica za doigravanje koju će vjerojatno morati dobiti ako žele zadržati mjesto. Igraju kod kuće, ali to ne mora biti presudno. Omjer u sezoni je 2-1 za Wizardse.

12. travnja: MILWAUKEE – Bucksi su bili jedno od najugodnijih iznenađenja sezone, da bi nakon slanja Brandona Knighta u Phoenix postali momčad u slobodnom padu. Još jedna važna utakmica za Netse koju moraju dobiti. Vrlo nezahvalno za prognozu. Bilo bi loše da se iskusna momčad potroši previše s obzirom na nadolazeću utakmicu idući dan.

13. travnja: Chicago – Veliko je pitanje kakvu će momčad Thibodeau izvesti, s obzirom da su Bullsi na trećem mjestu, ali za vratom im pušu Toronto i Washington. Pobjeda Netsa bila bi veliko iznenađenje u takvim okolnostima, ali mogla bi biti zanimljiva utakmica za pogledati. Omjer u sezoni 2-1 za Bullse uz gostujuću pobjedu Brooklyna.

15. travnja: Orlando – Ovo je utakmica koju Netsi trebaju dobiti bez obzira na situaciju s doigravanjem. Njihovo iskustvo bi trebalo presuditi. Omjer u sezoni 2-0 za Netse.

Dakle, od šest preostalih utakmica samo jedna je u gostima, ali upravo ta bi mogla biti presudna. Ako imate League Pass, bilo bi zanimljivo pogledati. Osobno, vjerujem kako će se Netsi ipak uvući na mala vrata u doigravanje, gdje ih u prvom krugu čeka Atlanta (ako budu osmi) ili Cleveland (ako budu sedmi). To je pomalo nalik onome ciničnom pitanju biste li radije da vas ubiju pištoljem ili nožem. Svejedno je kad ste svakako mrtvi. Šanse Netsa protiv jednih i drugih su mikroskopske (ukupan omjer u sezoni 1-5), nemaju visokih izbora na draftu, a najbolje igrače zbog (pre)visokih plaća ne mogu nikome ni darovati. Ostalih igrača koji mogu solidno pridonijeti je malo (Bogdanović, Young, Jack, Plumlee) ili su ozlijeđeni (Mirza Teletović, koji je zbog krvnog ugruška u plućima bio čak u životnoj opasnosti). Netsi će vjerojatno biti dio doigravanja, ali to ne može i neće riješiti njihove dubinske probleme.

Procjenjivali smo šanse za doigravanje i ostalih momčadi s Istoka:

[filip13]

nema trojca u povijesti lige koji je odigrao više utakmica od manua, parkera i timmya. prestigli su mchalea, parisha i birda.

[filip13]

Incident u New Yorku: Izboden Rudežov suigrač, uhićen i Makedonac Antić!

U noći s utorka na srijedu košarkaš Indiana Pacersa Chris Copeland izboden je pred jednim noćnim klubom u New Yorku…

Uz Copelanda je ozlijeđena i njegova supruga. Američki mediji navode kako je suigrač našeg Damjana Rudeža oko četiri sata ujutro po lokalnom vremenu uboden u trbuh, dok je njegova supruga razrezana po ruci i nozi.

Copelandov napadač i dva igrača Atlanta Hawksa, Pero Antić i Thabo Sefolosha, uhićeni su nakon incidenta. Pacersi su u New Yorku povodom utakmice protiv Knicksa koja je na raspored u srijedu navečer, dok Atlanta istu večer igra s Brooklyn Netsima.

Antić i Sefolosha su uhićeni zbog ometanja državnih službenika u osiguravanju mjesta zločina, navodi se u izvješću.

22-godišnjak, identificiran kao Shezoy Bleary, navodno je izvukao nož ispred kluba i ubo Copelanda, dok je njegovu suprugu Katrine Salatara zahvatio po rukama i nogama. Copeland i Salatara su odvedeni u bolnicu i nalaze se izvan životne opasnosti.

Incident se dogodio nakon verbalnog prepiranja svih upletenih po odlasku iz popularnog kluba.