princx je napisao/la:ma ljudi meni je najzalije nase djece.stojali su na kisi i kisnuli,nosili mokre zastave,navijali. ja mislim barem zbog njih trebala je pobjeda.a bilo je puno djece.ta nasa djeca to je buducnost BIH nogometa.
svako djete garant ima sliku sa Råsunde,djeke i drugig ljiljana,ali jos vise bi se sjecali pobjede BIH u glavnome gradu svedske.
zato i sljedeci put nasi ljiljani barem se potrudite zbog nase djece vi ste im idoli,nisam ja idol mome sinu od 9 godina.
volim te bosno jedna si jedina
poz.iz svedske
@Princx, žao mi je što su se tvoja djeca razočarala i moj komentar se ne odnosi na njih
ali ja stvarno moram da kažem da sam na stadionu vidjela puno djece koja nisu govorila ni bosanski jezik (a kasnije i odraslih Bosanaca koji su međusobno govorili švedski uz poneku bosansku rečenicu) i pitanje je koliko će njih kad odrastu željeti igrati za BiH. Opet da naznačim, ovo nije pokušaj generalizacije i nemam namjeru da ikog uvrijedim.
Kad je to rečeno, zaista ne vidim zašto je tolika katastrofa što svi mi navijači nismo dobili pobjedu. Ja lično pamtiću više taj cjelokupni doživljaj i tu unikatnu situaciju da je jedan
gostujući tim
u prijateljskoj utakmici bodrilo skoro 10 puta više navijača nego domaćina, i ponosna sam što sam bila dio toga. I pamtiću taj momenat kad su igrači sjeli na travu pred južnom tribinom. Tad se osjetila ta posebna konekcija koja postoji između naše repke i svih nas koji je podržavamo i u pobjedama i u porazima i sigurna sam da je igračima u tim trenucima prošlo puno toga kroz glavu i da će u budućnosti učiniti sve da opravdaju tu ljubav i povjerenje koje im pružamo.
U redu je kritikovati lošu igru itd., sve dok je to konstruktivna kritika ali zar stvarno mislimo da igračima nije možda i teže i više krivo nego nama što se stvari nisu odigrale kako smo svi željeli..?
P.S. Razumijem stvarno tvoje frustracije ali sad da su igrači iznevjerili i djecu...

ne vidim ništa konstruktivno u tom argumentu, to mi samo neki ekstra teret igračima. Ipak su i oni samo ljudi... opet kažem, sigurno da među njima ima onih koji su pobjedu možda željeli i više od nas. Ali nije ni rezultat sve što je važno u jednoj takvoj utakmici... Već da ne ulazim dublje u to sve, imao je NoName gore iznad jedan dobar post o tome pa pročitaj ako već nisi...
P.P.S. Možda je malo i previše očekivati da naši nogometaši budu ti "idoli" koji će vezivati našu djecu po dijaspori za BiH. To je prije svega po meni roditeljska obaveza da budu dobar primjer. Samo ću reći: Miralem Pjanić. Živjeli!
Pozz