FK Željezničar - ARHIVA POSTOVA

[SaboBabo]

Baja klasa. Drazi mi je od Lendrica i vise sam iskreno uzivao gledajuci Rijada.

Samo da znas i da je za 10 klasa bolji igrac od Lendrica.

[plavousrcu]

Ima li ovaj mali menadzera ili klub vodi brigu o njemu.

[LjoZee]

Ima li ovaj mali menadzera ili klub vodi brigu o njemu.

Mislim da mu je Zubanovic menadzer.

[plavousrcu]

Trebali su Zuban i klub ranije misliti o spisku. Malkocevic ima rezultat i boli ga k... sto mi nesto pisemo po sluzbenoj stranici.

[Neandertalac]

Posjeta dušmanima....ko o Želji loše mislio, i okolo loše pričao na k.urcu nam visio...SRAM TE BILO!!!!

Uozbilji se.

Definitivno!

[Ras]

Jao Sakiba gada, neka su mu bitniji ovi iz srbijanskih klubova, koji samo čekaju prvu priliku pa da zaigraju za Srbiju

[braco]

Jedini logičan razlog je da su momku pare tražili da zaigra za mladu repku. To govorim, jer jedan klinac koji ima korijene iz BiH igra za mlađe selekcije Švedske. On je rod mom prijatelju i on mi je pričao kako su ovi naši iz saveza tom momku tražili 20000 KM da plati kako bi dobio poziv. Otac tog klinca se uredno "zahvalio" na ponudi i mali sada nosi dres Švedske. Yebiga raja to je naša država,znate i samo kako to ide.

[Neandertalac]

FK Željezničar 1921. Najveći i najtrofejniji klub Države BiH!

Prvenstvo Narodne republike BiH (1): 1946.
Prvenstvo Jugoslavije (1): 1971/1972.
Prvenstvo BiH (6): 1997/1998, 2000/2001, 2001/2002, 2009/2010, 2011/2012, 2012/2013.
Kup BiH (5): 1999/2000, 2000/2001, 2002/2003, 2010/2011, 2011/2012.
Super kup BiH (3): 1998, 2000. i 2001.

Međunarodni uspjesi

Kup UEFA: četvrtfinale 1971/1972, polufinale 1984/1985.


Dobro jutro

[nide]

hoce li biti streem za ovu kup utakmicu.

[grbavicka1921]

Sakib...vječiti selektor

dobro jutro

[Neandertalac]

Malo istorije

Od zvijezda do trnja

Sezona 1971/1972 će vječno ostati upisana kao najsvjetlija u dugoj klupskoj historiji. Ne samo da je to bila prva državna titula ovog kluba koji je postepeno i uz neobično brojne prepreke izrastao iz skromnog radničkog kluba u respektabilnu silu. Godine rada sa mladim igračima u vlastitom omladinskom pogonu i posvećenost stručnog štaba predvođenog Milanom Ribarom stvorili su prepoznatljiv tim. Mnogi su ovaj tim smatrali domaćim predvodnicima tzv. “totalnog” fudbala koji će se pojaviti u to vrijeme na svjetskim terenima. Veliki broj reprezentativaca u svim kategorijama je bio dokaz kvalitetnog rada, a titula osvojena 1972. je kruna uspjeha i dugogodišnjeg rada.

Željezničar šampion 1972.
Trener Milan Ribar na rukama igrača i navijača

Čitavim tokom sezone se odvijala trka između dva kluba – Željezničara i Crvene zvezde. Ostali klubovi nisu bili ozbiljan konkurent u tom trenutku. Iz kola u kolo su se redali sjajni rezultati. Pobjeda od 8:0 protiv Maribora će ostati zabilježena kao najveća pobjeda Željezničara u jugoslovenskom prvoligaškom društvu, a pobjeda od 4:0 nad Partizanom u Beogradu u posljednjem kolu je označila i definitivan kraj tijesne i uzbudljive borbe. Željezničar je postao šampion Jugoslavije. Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branimir Jelušić, Božidar Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, ali i Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Šerbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić su ubilježili nastupe u toj fenomelanoj sezoni.

Osim šampionske titule, klub je u istoj sezoni ostvario zapažene rezultate i u Kupu sajamskih gradova (takmičenju koje je vremenom preraslo u Evropsku ligu). Željezničar je redom izbacivao klubove kao što su Brugge, Bologna i St. Johnstone, no još jednom su se Mađari pokazali kao neprelazna prepreka. U četvrtfinalu, bolji od nas je bio Ferencváros. Obje utakmice su završile rezultatom 2:1, ali je mađarska ekipa nakon izvođenja jedanaesteraca prošla u polufinale.

FK Željezničar 1973.
FK Željezničar 1973. (FK Željezničar – Derby County FC)
Stoje s lijeva: trener Milan Ribar, Bukal, Janjuš, Sprečo, Janković, Kojović, Bećirspahić; donji red: Deraković, Hrvat, Hadžiabdić, Bratić, Jelišić;

Nažalost, klub kao da se nije mogao nositi sa težinom rezultata koje je postigao i u narednoj sezoni je imao vrlo loš start. Uporedo s tim, zabilježen je i prvi historijski nastup u Kupu evropskih šampiona. Protivnik je bio engleski šampion Derby County koji je sa klupe vodio veliki Brian Clough. U Engleskoj je bilo 0:2, a na Grbavici 1:2. S druge strane, u domaćem prvenstvu smo igrali prilično loše i tek je furiozan završetak sezone donio peto mjesto na tabeli.

U sezonama koje su uslijedile, rezultati i plasman na tabeli su bili sve lošiji i lošiji. Osmo, deveto, dvanaesto mjesto su bili posljedica odlaska onih najboljih igrača, a klupu je poslije devet godina 1976. napustio Milan Ribar. Sezonu 1976/1977 Željezničar je okončao na posljednjem mjestu i klub je, posljednji put u svojoj historiji, otišao u niži rang. Smjena generacija i odlazak velikog trenera rezultirali su naglim padom, a u izuzetno kvalitetnoj ligi, kao što je je bila tadašnja jugoslovenska, prostora za to nije bilo.

Stadion Grbavica 1975.
Obnovljen stadion Grbavica sa pogledom na dio naselja Hrasno i Grbavica 1975.

U sjeni toga je ostao i povratak na Grbavicu. Rekonstruisani stadion je otvoren u proljeće 1976. godine. Nove betonske tribine i reflektori koji su omogućavali odigravanje noćnih utakmica su bili pravi mali podvig, postignut uz pomoć brojnih prijatelja našeg kluba.

Izdizanje iz pepela

Rat je vrlo lako mogao značiti definitivan kraj za klub. Najveći broj igrača je napustio klub tražeći spas u inostranstvu. Mnogi od njih su tamo ostvarili vrlo uspješne karijere, a neki su postali reprezentativci, i to različitih država. Stadion Grbavica se nalazio na prvoj liniji fronta i već u prvim mjesecima rata je gotovo u potpunosti izgorio. Zajedno sa drvenom zapadnom tribinom, plamen je progutao vrijednu dokumentaciju kluba, a mnogobrojni trofeji i obilježja su zauvijek nestali. Sačuvano je vrlo malo toga, uglavnom ono što se nalazilo po prostorijama koje su se nalazile u drugim dijelovima grada.

Generalno, klub je bio na ivici gašenja. Ponegdje su se i spominjale takve zlonamjerne ideje. Moglo bi se reći da klub u svojoj osamdeset godina dugoj historiji nije bio u težoj situaciju. Sa ovim se ne može mjeriti nijedna prepreka na koju se ranije nailazilo, pa skoro da čak ni gašenje za vrijeme Drugog svjetskog rata nije bilo tako okrutno prema ovom klubu. Međutim, sve ono što raznim neprijateljima nije uspjelo ranije, nije moglo ni sada. U tim teškim vremenima, zaljubljenici u plavu boju su, čim se situacija koliko-toliko razjasnila, odlučili da po svaku cijenu održe Željezničar. Mišo Smajlović, Edin Sprečo, Josip Bukal, Vasilije Radović, Boris Bračulj, Hajrudin Đurbuzović, Jusuf Šehović, Esad Ibrahimović, Josip Jurišić, Zdenko Jelić, Hajrudin Čengić i nekolicina drugih pojedinaca su najzaslužniji za opstanak kluba. Igrači su bili članovi Armije BiH, igrao se samo mali fudbal, a treniralo se u školskim salama između odlazaka na prve linije. Ljubav prema klubu je jednostavno bila isuviše jaka.

U jeku rata, klub je učestvovao i na prvom bh. prvenstvu. I pored gotovo nemogućih uslova za rad, Željezničar je osvojio prvo mjesto na jednom od kvalifikacionih turnira, odigranom u Sarajevu za vrijeme jednog od rijetkih potpisanih “primirja”. To nam je osiguralo nastup na završnici prvenstva u Zenici. Iako smo osvojili četvrto mjesto od isto toliko timova, samo učešće je bilo najveća pobjeda. Bio je to dokaz da ni ovaj put, kao ni mnogo puta do tada, Željezničar ne može biti uništen.

Potpisivanjem Mirovnog sporazuma u Daytonu, u jesen 1995. godine su okončane ratne aktivnosti u našoj zemlji. Savez je vrlo brzo organizovao ligaško takmičenje u koje je, naravno, uključen i Željezničar. Nažalost, veliki broj iskusnijih igrača je napustio državu i klub, tražeći bolje uslove u inostranstvu. Zbog toga je Željezničar u prvu bh. ligašku sezonu ušao sa velikim brojem mladih igrača. Golobradi mladići, još uvijek juniori, iznenada su stekli priliku da igraju u prvoj ligi jedne države. Uprkos potencijalu koji su imali (i koji će tek pokazati u godinama koje su dolazile), iskusniji timovi, uz to i daleko manje pogođeni ratom, su se pokazali prejakim. Ubjedljivi porazi su postali svakodnevnica i nakon nekoliko kola je izgledalo da je opstanak nemoguć. Uz to, klub faktički nije igrao domaće utakmice, jer je stadion na Grbavici još uvijek bio nepristupačan.

Stadion Grbavica 02. maj 1996.
Stadion Grbavica 02. maj 1996.
FK Željezničar – FK Sarajevo 1:1

Sve će krenuti ka boljem u proljeće 1996. godine. Čitavo naselje Grbavica je u martu te godine reintegrisano i klub je konačno došao do svog stadiona. Tužno je izgledao onako uništen, zarastao u korov, prekriven ostacima granata, sa jedne strane čak i u dodiru sa miniranim područjem. Ipak, entuzijazam zaljubljenika u plavu boju je ponovo došao do izražaja. Stadion je, koliko je to bilo moguće, očišćen i već 2. maja 1996. godine je na njemu odigrana utakmica. Bio je to gradski derbi sa Sarajevom. Konačan rezultat je bio neriješen (1:1), ali je to za klub predstavljalo još jednu, i to puno važniju pobjedu. U proljetnom dijelu te sezone, u tim se iz inostranstva vratilo nekoliko iskusnijih igrača i Željezničar je na kraju došao do pozicije u sredini tabele.

Spomenuti mladi igrači su postepeno skupljali utakmice i prijeko potrebno iskustvo. U sezoni 1996/1997 su prvi put pokazali da se od njih može očekivati više. U prvenstvu se nije uspjelo postići više od sedmog mjesta, no Željezničar je prvi put stigao do finala Kupa BiH. Nažalost, poraženi smo od gradskog rivala Sarajeva. Kada smo u narednu sezonu ušli jači za još nekoliko iskusnijih igrača, navijači su s pravom očekivali više. Međutim, ono što je postignuto nisu očekivali ni najveći optimisti.

Jesenji dio sezone 1997/1998 nije dao naslutiti pozitivan ravoj događaja. Rezultati su bili prilično loši. Nezadovoljavajuće deseto mjesto nije moglo zadovoljiti apetite vjernih navijača. Poslije zimske pauze će se sve promijeniti. U toku pauze je za šefa stručnog štaba imenovan Enver Hadžiabdić. Uz to i još malo dodatnog iskustva igrača, na terenu su se počele redati pobjede. Sjajna serija rezultata je podizala plasman kluba iz kolo u kolo, no vrh je još bio daleko jer su Bosna iz Visokog i Čelik tada dominirali ligom. U to vrijeme su se u BiH igrala tri odvojena takmičenja i UEFA je pokušavala privoliti njihove čelnike da naprave barem zajedničku završnicu, ako se već ne mogu dogovoriti oko zajedničke lige. Takav dogovor je na kraju i postignut pa su na kraju zajedničku završnicu odigrali klubovi koji su se takmičili pod okriljem NSBiH i NSHB. Predstavnici RS su uporno odbijali bilo kakvu priču o zajedničkim takmičenjima. Inače, UEFA je ovim dogovorom uslovljavala nastupe bh. klubova u evropskim takmičenjima.

Dogovor je predvidio formiranje dvije grupe od po tri kluba, jednu u Sarajevu, drugu u Mostaru, pri čemu će četiri predstavnika dati liga organizovana od strane NSBiH. To je značilo da Željezničar mora biti plasiran među prva četiri tima kako bi se plasirao u play-off. Tako je i bilo, a dodatni podstrek je bila činjenica da će se igrati pred sarajevskom publikom na Koševu. Vođeni pozitivnom atmosferom i ohrabreni odličnim rezultatima, naši momci su savladali Bosnu i Zrinjski. Naročito je dramatična bila druga utakmica protiv Zrinjskog. Pobjeda je značila sigurno prvo mjesto i pritisak je bio veliki. Zrinjski se pokazao kao vrlo čvrsta ekipa. Sve do posljednjih trenutaka je bilo neriješeno 1:1. Na našu veliku radost, tada je Zubanović pogodio za veliko slavlje i plasman u finale.

Željezničar 1998.
Željezničar 1998.

Tamo smo se susreli s našim gradskim rivalom. Bio je 5. juni, finale kakvo je javnost samo mogla poželjeti jer je stadion Koševo bio pun, navijači su priredili spektakl, a ni igra na terenu nije bila loša. Mora se priznati, Sarajevo je dominiralo većim dijelom utakmice, a Željezničar je prikazao možda i najlošiju igru tog proljeća. Neigranje kapitena Muharemovića se itekako osjetilo. No, i pored toga, bila je to sezona u kojoj je sve bilo kako smo mi to željeli. Minute su odmicale i činilo se da će utakmica završiti bez golova. Uslijedilo je nešto što će se trajno urezati u pamćenja skorijih generacija navijača. U jeku napada Sarajeva, Pehlivanović je na lijevoj strani stigao jednu loptu koja je išla u aut. Izbijena lopta je stigla do Šopovića koji je izvrsno proslijedio u prazan prostor za inače desnokrilnog ofanzivca Hadisa Zubanovića. Zubanović je zaobišao protivničkog golmana i pogodio za neopisivu radost Željinih navijača. Te večeri je ispisana jedna od najljepših stranica klupske historije. Željezničar je osvojio prvu titulu šampiona Bosne i Hercegovine. Posebnu težinu ovom uspjehu dala je činjenica da su tim, uglavnom, činili vlastiti igrači, i to mahom isti oni koji su kao golobradi mladići igrali i prvu bh. ligašku sezonu.

Željezničar na vrhu

Prva titula šampiona Bosne i Hercegovine je došla poput neke univerzalne pravde poslije izuzetno teškog perioda za klub. U samo nekoliko godina, plavi sa Grbavice su od kluba na ivici ponora stigli do vrha bh. fudbala. Kao rezultat ovog uspjeha, Željezničar je, prvi put kao predstavnik nezavisne BiH igrao i u nekom evropskom takmičenju. U dvomeču sa škotskim Kilmarnockom (1:1, 0:1), nedostajalo je samo malo međunarodnog iskustva kako bi se ostvario prolazak u drugi krug kvalifikacija za Kup UEFA.

Prva sezona poslije titule je bila razočarenje za sve navijače, jer je osvojeno tek sedmo mjesto. Jedini svijetli momenat je bio osvajanje Super kupa BiH, kada je na Grbavici po snježnom vremenu savladano Sarajevo sa visokih 4:0. Ipak, loš plasman u prvenstvu je pozivao na promjene. Stoga je tim pred sezonu 1999/2000 pojačan i vrlo brzo se vidio napredak. Rezultati su bili dosta dobri i na kraju je, zbog poraza u posljednjem kolu, zauzeto drugo mjesto na tabeli. Ipak, i u ovoj sezoni je postignut dogovor o igranju zajedničke završnice pa je Željezničar imao priliku doći do nove šampionske titule. Međutim, istovremeno je ostvaren plasman i u zajedničku završnicu kup takmičenja, koji se igrao u isto vrijeme. Imajući u vidu da je „Željo“ bio jedini klub koji je učestvovao u obje završnice, utakmice su se igrale svaki drugi dan. U tako žestokom ritmu, prvi put u historiji je osvojen kup, ali snage za drugi front nije bilo. Ironično zvuči da su upravo dobri rezultati kluba bili jedan od razloga zbog kojih nije osvojena nova titula šampiona BiH.

Super kup BiH 1998.
Super kup BiH 1998.
FK Željezničar – FK Sarajevo 4:0

No to će se promijeniti već u narednoj sezoni. Ponovo je Željezničar još jači ušao u novu sezonu. Konačno je došlo i do ujedinjenja bh. fudbalskih takmičenja (mada još uvijek bez klubova iz RS) pa je bilo jasno da će prvo mjesto na tabeli značiti i titulu, bez bilo kakvog razigravanja na kraju. Sezona je počela dosta dobro, no zabilježeno je i nekoliko neočekivanih poraza koji su ozbiljno ugrozili šampionske ambicije. Ključni detalj se vjerovatno desio kada je u proljeće 2001. godine na mjesto šefa stručnog štaba postavljen Amar Osim, dotadašnji trener juniora, sin naše legende, Ivice Osima. S njegovim dolaskom je krenula i nezaustavljiva serija pobjeda. Na kraju je osvojeno prvo mjesto, i to sa sedam bodova više u odnosu na drugoplasirani tim. Prethodno je u dvomeču sa Brotnjom osvojen i Super kup BiH, dok je dominacija Željezničara u toj sezoni upotpunjena drugim uzastopnim osvajanjem pehara za pobjednika Kupa BiH. Uspjeh je bio dodatno slađi zbog toga što je u odličnoj finalnoj utakmici savladano Sarajevo sa 3:2.

Dupla kruna je vrlo lako mogla biti ponovljena i u sezoni 2001/2002. Igrači u plavim dresovima su, na čelu sa Amarom Osimom, na krajnje impresivan način i sa čak jedanaest osvojenih bodova više od drugoplasiranog Širokog Brijega odbranili šampionsku titulu. Međutim, na putu ka novoj duploj kruni se ispriječilo Sarajevo koje je u finalu Kupa BiH bilo uspješnije (1:2), i to zahvaljujući pogotku u posljednjim trenucima utakmice.


Željezničar – Newcastle

Odlični rezultati u domaćim takmičenjima su garantovali nastupe u takmičenjima koje organizuje UEFA. Nakon titule osvojene u sezoni 2000/2001, Željezničar je prvi put od 1972. stekao pravo nastupa u najjačem evropskom klupskom takmičenju, koje sada postoji pod novim imenom – Liga šampiona. Nažalost, pali smo već na prvoj prepreci, a bolji je bio bugarski šampion Levski nakon 4:0 u Sofiji i 0:0 na Koševu. Ipak, mnogo bolji dojam je ostavljen u sezoni kasnije. Savladani su Akranes sa Islanda, a zatim i norveški vicešampion Lillestrøm. Plasman u treće pretkolo je značio da smo stigli na jedan korak od plasmana u grupnu fazu takmičenja. Tu smo naišli na atraktivni Newcastle United. Prepuno Koševo i velika želja igrača nisu mogli premostiti razliku u kvalitetu, no poraz od 1:0 je bio častan i pokazao je snagu tadašnjeg tima sa Grbavice. U revanšu smo sa igračem manje na kraju poraženi sa previsokih 4:0. Snaga našeg tima je potvrđena i u susretima protiv Málage. Naime, sistem takmičenja nas je poslije ispadanja iz kvaifikacija za Ligu šampiona poslao u prvo kolo Kupa UEFA. Predstavnik Španije je bio izraziti favorit, ali su uz mnogo sreće prošli dalje nakon rezultata 0:0 i 1:0.

Nastup u evropskim takmičenjima je u određenoj mjeri utjecao na domaće nastupe tako da start prvenstva u sezoni 2002/2003 nije bio idealan. Poraz na domaćem terenu od Rudara iz Ugljevika, samo nekoliko dana prije utakmice na Koševu sa Newcastleom, će mnogi kasnije spominjati kao presudan u toj sezoni. Vrijedi istaći da je od te sezone fudbal konačno ujedinjen na teritoriji čitave države, a kao glavni konkurent za titulu se sada isticao Leotar. Od početka do kraja se vodila velika bitka između ova dva kluba. Mi smo imali sjajnu seriju rezultata na proljeće, ali i Leotar je igrao odlično. Ostali timovi su bili daleko iza na tabeli. U međusobnim duelima smo, zanimljivo, bili bolji i nakon remija u Trebinju (2:2) se činilo da bi to moglo donijeti prevagu na našu stranu. U posljednje kolo smo ušli bodovno poravnati. To je, praktično, značilo da smo morali ostvariti isto što i Leotar kako bi zadržali titulu. Nažalost, poraženi smo u Širokom Brijegu sa 1:0, a čak ni neriješen rezultat nam ne bi pomogao jer je Leotar istovremeno u Ugljeviku slavio protiv Rudara. Bez obzira na neuspjeh, ta sezona će vjerovatno ostati upamćena kao možda i najbolja i najzanimljivija od kada se igraju bh. prvenstva, dok nama može biti čast što smo direktno doprinijeli tome. Kao neka utjeha u rezultatskom smislu, ponovo smo osvojili Kup BiH, po treći put, i to baš protiv Leotara (0:0, 2:0)

.

Povratak na stari kolosijek

Konačno, u klubu su u ljeto 2009. godine počeli puhati neki drugačiji vjetrovi. Na veliku radost navijača, Amar Osim je ponovo zasjeo na klupu, a pozitivna atmosfera je počela okruživati Grbavicu. Gotovo momentalno su počeli stizati i dobri rezultati, onakvi kakve Željezničar zaslužuje i kakve treba postizati iz sezone u sezonu. Sedam godina bez titule šampiona, odnosno šest od posljednjeg trofeja za osvajača Kupa BiH je bilo isuviše dugo vremena za klub poput našeg.

Već u prvoj utakmici Osim je učinio ono što je bilo nezamislivo za njegove prethodnike. Pobjeda u Zenici nad Čelikom je došla kao prvi trijumf nakon više od dvije godine bez pobjede u gostima. I baš kao početak sezone 2009/2010, i kraj je bio jednako blistav. Titula je vraćena na Grbavicu nakon godina suše, a malo je nedostajalo i da se domognemo duple krune. Bez nje nas je ostavilo pravilo gola u gostima, koje je presudilo u finalu Kupa u duelima sa Borcem, iako naš tim nije izgubio nijedan meč u ovom takmičenju.

Čelik - Željezničar 0:3 KUP BIH
KUP BIH Čelik – Željezničar 0:3

Ipak, ni na ovaj trofej se nije dugo čekalo. Već u narednoj sezoni je osvojen Kup BiH, a ni ovaj put naš tim nije osjetio gorčinu poraza. U finalu je savladan zenički Čelik sa uvjerljivih 4:0 u dvomeču, a posebno će se pamtiti sjajan trijumf u Zenici od 0:3, pred velikim brojem naših navijača. Nažalost, još jednom je malo nedostajalo da dođemo do dvostruke titule, jer je u prvenstvu slavio Borac u neizvjesnoj utrci sa našim timom, koja je trajala do tri kola prije kraja prvenstva.

No, naredna, sezona 2011/2012, je konačno donijela novu, dugo očekivanu, duplu krunu. Željezničar je na oba fronta bio bez premca, o čemu svjedoči i rekordnih 35 utakmica bez poraza! Postavljen je i novi rekord u broju vezanih prvenstvenih pobjeda. Niz od dvanaest trijumfa je dospio čak i na prvo mjesto u svijetu, a ni u ovoj, kao ni u prethodne dvije sezone, nije zabilježen poraz u Kupu, gdje je u finalu pao Široki Brijeg.

Dupla Kruna 2011/2012

[plavousrcu]

Mi se upalimo ko kutnjaci i sa emocijama reagujemo, ali kljucnu stvar ne vidimo. Nepozivanje ovog momka pokazuje i nasu slabost. Hajde majcin sine u Hrvatskoj i Srbiji ne pozovi najboljeg strijelca lige ako igra u Dinamu ili Zvezdi. Stisni muda i nemoj ga pozvati.

[grbavicka1921]

..drago mi je da se klub zvanično i preko stranice izjasnio šta misli o nepozivanju momka u repku.
Sakibe mrš spodobo!

[amazon]

Mi se upalimo ko kutnjaci i sa emocijama reagujemo, ali kljucnu stvar ne vidimo. Nepozivanje ovog momka pokazuje i nasu slabost. Hajde majcin sine u Hrvatskoj i Srbiji ne pozovi najboljeg strijelca lige ako igra u Dinamu ili Zvezdi. Stisni muda i nemoj ga pozvati.

Zato trebas imati jake ljude u klubu. Pravit se pametan i najpametniji a nisi ne ide.
Tacno mi je jasno kako se bubica baci na drustvene mreze a onda se klub ocituje. Hocu reci da najmanje navijaci pisu i kako cudno navece prica o malcu a ujutru vec na zvanicnoj. Dajem glavu da 90% ovih sto pisu ne znaju kako mali izgleda, niti su ga gledali.
Nije ni cudno sto se ne moze napisati misljenje obicnog navijaca.
Klub se na gradi na forumima i s palamudjenem, nego napravi tim ljudi i radi. A ne na ovaj nacin. Ne valja savez, ne valjaju sudije, ovaj kriv, onaj kriv, a mi nikad nista.

[irfo]

FK Željezničar 1921. Najveći i najtrofejniji klub Države BiH!

Prvenstvo Narodne republike BiH (1): 1946.
Prvenstvo Jugoslavije (1): 1971/1972.
Prvenstvo BiH (6): 1997/1998, 2000/2001, 2001/2002, 2009/2010, 2011/2012, 2012/2013.
Kup BiH (5): 1999/2000, 2000/2001, 2002/2003, 2010/2011, 2011/2012.
Super kup BiH (3): 1998, 2000. i 2001.

Međunarodni uspjesi

Kup UEFA: četvrtfinale 1971/1972, polufinale 1984/1985.


Dobro jutro

[Neandertalac]

Društvene mreže su zlo. Apsolutno se slažem.
Ne samo u sportu već u društvu općenito, politici itd. Npr čitave mašinerije se koriste kako bi ljudima nametnuli neka mišljenja koja su kreirana u svrhu interesa pojedinaca. Hiljade i hiljade ljudi samo u BiH po portalima sa raznih profila zarađuje platu pišući za ili protiv političkih stranaka, vlada, lobija itd. Dovoljno je sat vremena na komentarima po Facebooku provesti i pogledati koliko lažnih profila ima da ljudima budu jasnije neke stvari. Isto tako na forumima gdje osoba x pod nekim nikom može baciti vijest koju god poželi a kako vrijeme bude odmicalo ta vijest poprima svoje oblike u zavisnosti od toga šta joj je namjena. Jako je bitno da ljudi razmišljaju i svaku vijest dobro izvagaju prije nego je uzmu kao relevantnu i da ne zauzimaju "strane" već da se okrenu onome što je bitno. U našem slučaju to je Željo i to je bitno, prioritet, sve ostalo i svi ostali su samo sporedne stvari, učesnici događaja koje vrednujeme po djelima a ne po komentarima osobe x ili osoba x.

Mi smo Željini, Željo je naš!

[braco]

[Neandertalac]

Kaže brnjo Sakib kako on i saradnici biraju najbolje.

Pa šta je onda NAJBOLJI strijelac, brnjo kataloški!?

Šta ti u riječi NAJBOLJI nije jasno, keru!

[amazon]

Društvene mreže su zlo. Apsolutno se slažem.
Ne samo u sportu već u društvu općenito, politici itd. Npr čitave mašinerije se koriste kako bi ljudima nametnuli neka mišljenja koja su kreirana u svrhu interesa pojedinaca. Hiljade i hiljade ljudi samo u BiH po portalima sa raznih profila zarađuje platu pišući za ili protiv političkih stranaka, vlada, lobija itd. Dovoljno je sat vremena na komentarima po Facebooku provesti i pogledati koliko lažnih profila ima da ljudima budu jasnije neke stvari. Isto tako na forumima gdje osoba x pod nekim nikom može baciti vijest koju god poželi a kako vrijeme bude odmicalo ta vijest poprima svoje oblike u zavisnosti od toga šta joj je namjena. Jako je bitno da ljudi razmišljaju i svaku vijest dobro izvagaju prije nego je uzmu kao relevantnu i da ne zauzimaju "strane" već da se okrenu onome što je bitno. U našem slučaju to je Željo i to je bitno, prioritet, sve ostalo i svi ostali su samo sporedne stvari, učesnici događaja koje vrednujeme po djelima a ne po komentarima osobe x ili osoba x.

Mi smo Željini, Željo je naš!

Ma ovo vise postalo preofirno. Veze nemaju kako izgleda mali a ne da ga gledaju, a neko bi reko' oni spavaju na treninzima. Zamisli Sakibe odlazi hahahaha. Nije to samo za ovo, to je za 70% stvari. Lahko je skontati, dzutere ih dodju ponavljaju ko papagaji. Pa ima ovdje ljudi valjda koji misle svojim mozgom. Puknu pricu Kosoric papak, za mjesec otjeraju covjeka, onda dodju kazu sup.ak. I sta sve ne jos pored toga.

[narodniheroj]

Kaže brnjo Sakib kako on i saradnici biraju najbolje.

Pa šta je onda NAJBOLJI strijelac, brnjo kataloški!?

Šta ti u riječi NAJBOLJI nije jasno, keru!

Kakav iritantan odgovor kera na acino pitanje o malom Hasanoviću
Sestremi u da ga čovjek dofati u onoj sekundi, tačno bi mu grkljan iščupo, mame mu se naebem u stau