recimo da sarajevo i ovi veci gradovi krenu praviti male mini terene po gradu sa umjetnom travom, kako bi se prvenstveno djeca sklonila sa ulice i preusmjerila na sport, bavila se fizickim aktivnostima,. pa poslije bi od te djece sa tih novo izgradjenih terena gdje se tehnika polira mogli klubovi da mnogostruko profitiraju kad im dolaze mladi narastaju koji su mjesece i godine proveli trckarajuci i driblajuci po tim terenima.
sa tim potezom bi vlasti sklonile djecu sa ulice, presumjerili ih na sport a fudbalski timovi i reprezentacija mnogostruko profitirala kasnije.
Nesto ovako
normalno je da djeca nece se baviti puno fudbalom ako nemaju gdje da igraju.
i zamislite svako opcina, ima po jedan mini teren, alipasino, kosevo, nedzarici, drvenija, grbavica i tako godinama djeca igraju ,pa poslije se rade sarajevi turnir gdje timovi se prijave i svih tih opstina i tru mogu da prisustvuju i trenri omladinski pogona, i na taj nacin pronadju nove dzeke i pjanice, to bi nesto fenomenalno bilo. dok god ne budemo sistematski radili, nikad mi necemo biti na nivou hrvatske i ostalih zapadnih zemalja.
to bi sigurno bio dobar recept za uzidzanje fudbala na dugurocne staze, dokaz je i ovo
Evo kako je Island postao dobar u nogometu!
https://www.tportal.hr/sport/clanak/evo ... u-20131022
Kako je mali Island uopće dospio u doigravanje za plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu? Nimalo slučajno – ova je momčad plod pomnog planiranja i ulaganja, od kojih se pravi rezultati tek očekuju...
U početku bijaše zima. Od samih početaka nogometne igre na Islandu, klima je bila glavna zapreka njenom razvoju. Nacionalno prvenstvo milozvučnog imena Úrvalsdeild (pokrenuto još 1912.) traje samo pet mjeseci i igra se u komadu od svibnja do rujna. S kalendarskim dolaskom jeseni stadioni i igrališta zatvaraju vrata, potkraj listopada prestaju prometovati i putnički brodovi iz Europe te otok postaje dostupan samo avionom, Islanđani se povlače u svoje domove, a sport se odvija isključivo u zatvorenim prostorima.
Jasno da uz 'ljetnu' ligu i sedmomjesečnu pauzu između prvenstava ni reprezentacija nije mogla računati na nekakav napredak. Uvijek je bilo od ključne važnosti da igrači u ranoj dobi odu u inozemstvo i započnu profesionalnu karijeru, ali to je uspijevalo samo jako malobrojnima, budući da tijekom hladnih mjeseci nije bilo moguće pošteno trenirati i mladima je bila potrebna izuzetna snaga volje i puno sreće da bi jednog dana postali 'pravi' nogometaši.
No Islandski nogometni savez nije se pomirio s takvom situacijom. Prije desetak godina napravljena je analiza stanja i zacrtan plan koji zadnjih godina daje prve rezultate. Izgrađeno je sedam zatvorenih i potpuno opremljenih nogometnih igrališta s popratnim sadržajima, u kojima se nesmetano može trenirati cijele godine. Diljem zemlje nogometni je savez napravio i više vanjskih igrališta manjih dimenzija s umjetnom travom, koja imaju podno grijanje i reflektorsku rasvjetu (izuzetno bitno budući da u hladnim mjesecima dan jako kratko traje). Danas djeca i u mnogim ribarskim selima uz obalu imaju igralište koje mogu koristiti gotovo cijele godine, a mnogima su dostupni i zatvoreni tereni.
De Signore zapjevaj ko nekad : Iz oka mi suza teče navijam za Zovko Žepče...
