

Moderatori/ce: ribery,Monolog,geronimo,hammers
Najbolji zadnji vezni uz Pirla kojeg sam gledo od kada pratim fudbal, a to je poprilično dugo. Prestrašan igrač bio.Celtic je napisao/la: ↑16 feb 2020, 10:56
Za zadnjeg veznog se obično kaže:
1. Ne zna s loptom, ali trči za trojicu
2. Proći će igrač, ali lopta neće i obratno
Fernando Redondo je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Znao je s loptom, bio je brz kada je to htio da bude, trčao je za trojicu, nervirao je za petoricu - i kada bi bio inspirisan - sam bi mogao pobijediti bilo koju ekipu na svijetu. Prosto, bilo mu je suđeno da bude jedan od igrača koji će ispisati historiju fudbala.
Sa 21 godinom dobio je poziv da sa Argentinom brani naslov prvaka svijeta. Maradona je bio tu. Redondo je odbio poziv. Kazao je da mora da sprema ispite, jer je bio student prava tada. Godinama kasnije, otkrio je da nije želio igrati za tadašnjeg selektora Carlosa Bilarda.
Nije htio da se šiša, i htio je da igra fudbal po svome. Umjesto u veliki klub, iz Argentine je prvo otišao na Tenerife. Tada je otkrio najveću slabost: Povrede, one povrede koje su ga osakatile baš kao i mnoštvo fudbalera za koje znamo da nam nisu ponudili sve što smo trebali da vidimo od njih.
1994. godine, posljednja utakmica u sezoni - Tenerife igraju protiv Reala. Igra se na otocima, a Real vodi sa 2:0 i ima titulu u džepu. Na čelu sa Redondom, Tenerife serviraju preokret za 3:2, i tako udjeljuju titulu Barceloni.
Tokom svoje karijere imao je blizu 80 posto tačnosti pasova. Trčao je blizu 14 kilometara po meču, a dobijao je 11 od 15 duela. On je onaj broj 5, rezervisan za zadnjeg veznog.
Argentinac je izabran u idealnih 11 reprezentacije Argentine svih vremena. Završio je pravo. Osim fudbala, voli književnost, čita Markesa i Borhesa. Za njega se može reći da je promijenio historiju fudbala, i doveo do savršenstva poziciju na kojoj je igrao i na kojoj nikada nije dobio nasljednika.
Te noći, ljeto 2000. je 'ubijao' Scholesa, Roya Keana i kompletnu garnituru igrača Manchestera. Bio je neugodan na terenu. Igračima bi uvalio koljeno, lakat, tijelo bez ikakvih emocija, sve samo da bi napravio potez koji se vjerovatno i dan danas izučava u školama fudbala.
U Manchesteru je tada igrao Henning Berg, igrač koji je na Old Traffordu proveo tri godine, osvojio sve, i imao raspektabilno mjesto u 'Boga strah' sastavu Uniteda čija je jedna od centralnih figura bio.
Sve do tog 52. minuta, zbog kojeg će ga svi neslavno pamtiti. Te noći, Henning Berg je završio karijeru. Peta, ili žargonska 'štikla' koju mu je podvalio heroj ove naše priče, Fernando Redodno.
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.