On čak ima i običan posao osim trenerskog
GLAS: Kako izgleda radni dan Dragana Bajića?
BAJIĆ: Zaposlen sam u “Elektrokrajini” i svako jutro počinjem raditi od sedam sati. Nakon toga imam treninge i radim skauting protivnika ili putujemo na utakmicu, što odvlači dosta vremena. Ako taj dan ne putujemo nigdje, onda radim sve do kraja večernjeg treninga, koji je u 19 časova, tako da sam u pogonu više od 12 sati svaki dan. Prijatelji imaju razumijevanja i kada ne radim, tada imam vremena za sve, mada mi je poslije naporne sezone potreban dug period da se sve vrati u normalu, tako da nikome ne bih savjetovao da bude trener jer je to rudarski posao, u kojem moraš balansirati između igrača, stručnog štaba, uprave, porodice... da bi svi bili zadovoljni.
GLAS: Pored Igokee, vodili ste samo još Černo more iz Bugarske. Da li je bilo ponuda iz inostranstva?
BAJIĆ: Imao sam, ali sam vezan za posao u “Elektrokrajini” pa bih odlaskom u inostranstvo morao dati otkaz, što nije nimalo lako jer tu radim 13 godina. Vagao sam nekoliko puta kada su me zvali iz Rumunije, Slovenije i Makedonije, ali se nisam odlučio na taj potez jer nisam mnogo dobijao. Posao u Bugarskoj mi se jednostavno poklopio i pet mjeseci sam radio tamo. Jedan od razloga zašto nisam nigdje otišao je i to što ne znam engleski jezik, a to su mi i menadžeri rekli. Nikad se nisam potrudio da ga naučim jer se u životu zadovoljavam malim stvarima i ne letim za nekim velikim parama. Zadovoljan sam životom koji živim i lijepo mi je ovako. Da sam znao engleski, odavno bih finansijski osigurao sebe i djecu, ali ne znam da li bih bio srećniji čovjek nego sada.
GLAS: Takođe na društvenim mrežama mnogo je snimaka tajm-auta na kojima mnogo galamite na igrače i koji imaju mnogo pregleda. Kako to komentarišete?
BAJIĆ: Temperamentan sam i izleti mi pokoja psovka, šteta je što to bude snimljeno. Inače, veliki sam vjernik i vjera mi ne dozvoljava da nekome pomislim nešto loše, ali ima perioda tokom utakmice kada “poludim” pa moram igračima da prigovaram jer želim da pobijedimo. Nema igrača koji mi je nešto zamjerio zbog toga jer znaju koliko sam pošten i iskren prema njima, tako da imam slobodu da im svašta kažem u datom momentu. Sve igrače gledam kao svoje dvoje djece i savjetujem ih da budu dobri ljudi kao što to činim sa svojima.