Samozdravlje je napisao/la: ↑27 sep 2020, 18:56
bordopoeta je napisao/la: ↑27 sep 2020, 11:08
Braća Lovrić, braća Fazlagić, braća Jakovljević. braća Božović, braća Radeljaš... ovo je onako na prvu.
P.S. Simići, o tome sam već pisao, nisu braća. Šta više nisu ni u srodstvu.
Mnogo toga Ti mozes na lijep nacin prenijeti meni i ovoj mladoj raji. Za 20-tag god. ce i oni kao Ti pisati o Fanimu. No Ti i ja smo prolazili razlicite periode djetinjstva i mladosti.
Ti si vjerovatno sjedio u Centralnoj tribini, a ja tek pred pocetak utakmice trazio nekog covjeka da me uvede na utakmicu. Kasnio sam jer sam imao bizzniss, obicno negdje ispred parkinga na Istoku. Bizznis se ogledao u tome da prodajem "Novine za sjedenje", mozda si mi bio musterija
Skupis starih novina od vrata do vrata nekih zgrada i put Koseva, nikad bizznis nisam radio na Grbavici

Mislim da i sada ima poneko ko se time bavi. Plagijatori
Tako prodajes jedan paket novina za 10 din.(banka) i tek kad prodam onda se snalazi kako mozes da udjes, a oko tebe "oni sa Motorolama" i to na Lipicanerima, dobra Titina milicija.Jednom me je nas "organ" onako iz sale ispendrecio, nije me tukao(vise sala), a i kako bi jednog 10-godisnjeg djecaka. Posebna su prica oni ljudi s kojima se uvalis na tekmu, ono "ciko mogu li s Vama uci", a on ti onda spominje tetke i ostalu zensku familiju.
Uglavnom odgledam tekmu i kuci sa "stojom dvije"(oko 10 KM) kuci i naravno dadnem majci. Ona se ibretila, pa kad joj pojasnim ipak me naruzi.
Bilo tesko vrijeme, ali sve posteno se zaradjivalo, poslije 10-tak god. na selamet se izaslo i evo mogu reci lijepo i cestito djetinstvo.
Ti si majstore imao priliku se druziti sa nasim zvjezdama, a ja ih dozivljavao kao Bogove Tobe jarabi.
Ovo shvati kao samohvaljenje nikako kao kukanje. Sretan mi bio gospodine i prijatelju.
Kao prvo hvala ti na lijepim riječima i na lijepom tekstu koji me zaista dirnuo. Nisam ja puno stariji od tebe, ali sam od svog najranjijeg djetinjstva mnoge dane proveo na Koševu, pratio sam skoro svaki trening Sarajeva, onu sezonu kada smo osvojili titulu (prvu) nisam propustio ni jednu utakmicu, pa ovjera i proslava titule protiv Čelika na Koševu, pa utakmice u KEŠ (sadašnja LP) i kao šlag na tortu tekma sa ManU.
Nisam, doduše, prodavao novine, ali sam redovno moljakao "čike" da me uvedu, nekad bih se uvaljivao preko ograde. Imao sam i ja teško, ali sretno, djetinjstvo. Odrastali smo bez oca, sa majkom nas petero, a jedno drugom od uha do uha. Ali, sam imao dosta uspješnu profesionalnu karijeru, radio u dva ministarstva (ranije su to bili Sekretarijati), a karijeru završio u diplomatiji i penzionisao se. Izvini što te, možda, peglam sa ovim, ali si me ponukao sa onim o svom djetinjstvu i prodaji novina.
Svu ti sreću želim u životu, a najviše zdravlja, dobri čovječe
