Sarajevo je odigralo i treću pripremnu utakmicu u Turskoj, poraženo je sa 2:1 od Rige, a igra je ponovo bila bezidejna i neadekvatna u odnosu na finansijska ulaganja na Koševu.
Ekipa Sarajeva danas je odigrala svoju posljednju pripremnu utakmicu u Turskoj, a viđeno na terenu može se izjednačiti sa onim kako je Sarajevo izgledalo tokom cijelih priprema – bezidejno.
Sarajevo je apsolutno postavilo novi rekord kada je u pitanju plaćanje obeštećenja u jednom premijerligaškom prelaznom roku. Ukupno su za dovođenje Besima Šerbečića, Renana Oliveire, Đorđija Guliašvilija i Almedina Ziljkića investitori dali oko milion i 200 hiljada maraka, a čini se kako nisu baš bili najsvjesniji zašto dovode te igrače za tu količinu novca.
Utakmica protiv prejakog Šahtjora dala je naznake da Sarajevo nema ideju u niti jednoj od faza igre, kao i da ekipa nije bila adekvatno pripremljena na utakmicu protiv rivala te veličine, a danas je nakon Rige samo stigla potvrda za isto – uz pojedine nelogične ideje u igri koje bi bordo timu mogle donijeti probleme i u domaćem takmičenju.
S pretpostavkom, izvučenom iz dosadašnjih javnih nastupa ljudi iz sportskog sektora kluba sa Koševa, kao i onih koji ne pripadaju tom segmentu, ali javno bez bilo kakvih kompetencija govore i o tome, Sarajevo bi željelo da u fazi napada bude prepoznatljivo kao ekipa koja će imati loptu u svom posjedu veliki dio utakmice i iz tog posjeda dolaziti u prilike za gol.
S obzirom da u posjedu do sada nisu vidljive ideje kako bi to trebalo da izgleda držaćemo se samo čudnih izbora igrača koji su igrali u veznom redu tokom ovih pripremnih utakmica. Jedan par zadnjih veznih bio je Tarik Ramić – Frane Čirjak, dok su drugi činili Daniel Avramovski – Ivan Borna Balta Jelić.
Oba para imala su problem nedovoljne brzine u distribuciji, s obzirom da su iz nekog razloga ostavljani usamljeni na velikoj površini terena, te su njihove uloge unutar posjeda bile beznačajne, a samim time ni konkretan posjed nije mogao postajati.
Dosta čudan izbor za uparivanje igrača u veznoj liniji upravo je taj Avramovski – Balta Jelić, s obzirom da prvi u veznom redu može igrati samo na poziciji desetke, dok je drugi prespor da bi mogao doprinositi u bilo kojoj od faza igre.
Na utakmici protiv Rige isplivala je još jedna navika koja se pokušava usaditi igračima Sarajeva, a koju oni ne mogu provesti u djelo i koja bi ekipi mogla praviti puno problema tokom ovog proljeća.
Riječ je o želji da se visoki presing igra u strukturi 4-2-4 sa široko postavljenim krilima, gdje ponovo dva vezna ostaju usamljena na velikom prostoru za kojeg nemaju dovoljnu brzinu da ga odbrane kada lopta u njega uđe.
Ogromne probleme Sarajevo će imati svaki put kada mu protivnik uspije iznijeti loptu preko bočnog igrača. Samim time naće se u negativnom brojčanom omjeru na svojoj polovini, a protivnik u toj situaciji nema puno toga za rizikovati. Puno je veća šansa da će krilni fudbaler Sarajeva loptu izbaciti u aut, napraviti prekršaj ili biti predriblan nego što će do iste doći u toj poziciji na terenu.
Ukoliko Sarajevo ne promijeni ovoliko rizičan način izlaska u presing ili bar naviku da sa klupe u tom momentu dolazi uputa “ne ispadamo” dok se radi nešto gdje je ogromna vjerovatnoća da će igrač ‘ispasti’ pred bordo timom su jednaki taktički problemi kao što su ih imali u prvom dijelu sezone.
Sarajevo je na koncu iz nepostojećeg penala uspjelo doći do poraza od 2:1 i pomalo uljepšati stvari, dok su u realnosti odigrali još jednu utakmicu nakon koje se osim skupih imena u svlačionici nema za šta uhvatiti kad se kaže da je pred njima dobra polusezona.