Vincent Tan je prije deset godina postao većinski vlasnik upravljačkih prava FK Sarajevo, u historijskom momentu za bh. sport
FK Sarajevo je ove nedjelje dočekao jednu zanimljivu, neformalnu godišnjicu. Dana 24. decembra prošlo je tačno deset godina otkad je malezijski biznismen Vincent Tan postao većinski vlasnik upravljačkih prava u Bordo klubu i započeo eru u kojoj je Sarajevo postalo de facto privatni klub.
Bio je to historijski momenat za Sarajevo i za bh. sport, a očekivanja su od prvog momenta Tanovog ulaska u klub varirala na skali sa jako udaljenim ekstremitetima. Optimisti su od Sarajeva očekivali da postane bh. Dinamo i često su takav izraz i koristili, pesimisti su očekivali da se Tan pokaže prevarantom, a zlonamjerni da Tan nepovratno uništi identitet kluba, promjenom grba, drugih klupskih simbola, ili tradicionalnih klupskih boja.
Zanimljivo, deset godina nakon ulaska Tana u klub može se reći da nijedni nisu bili do kraja u pravu, mada su optimisti u ovom slučaju bili najbliže istini. Sarajevo, doduše, nije postalo dominantno u našoj zemlji kao Dinamo u Hrvatskoj i često je u kratkom roku lutalo između dijametralnih pristupa rješavanju istih ili sličnih problema, ali Tan nije ni u jednom momentu ugrozio identitet i tradiciju kluba, niti njegovu ekonomsku stabilnost.
Najuspješnija decenija u historiji
Sarajevo je osnovano u oktobru 1946. godine, i da bismo dali ocjenu posljednje decenije u kojoj praktično djeluje kao privatni klub, možda je najbolje krenuti od činjenice da je u svojoj historiji osvojilo ukupno 15 trofeja. Njih šest od ukupnog broja osvojeno je u posljednjih deset godina, što ovu deceniju čini najplodonosnijom u historiji kluba. U tom je periodu Sarajevo bilo i dva puta nadomak grupne faze evropskih takmičenja, a na evropsku scenu se plasiralo u osam od deset godina, propustivši evropske nastupe samo 2016. i 2022. godine. U obje ove sezone Sarajevo je završilo među prva četiri tima na tabeli, a Bordo tim ima ubjedljivo najduži niz plasmana među prva četiri tima na tabeli od svih premijerligaša, koji je započeo nakon sezone 2009/2010 i do danas traje.
Dakle, kada se poredi Sarajevo prije i nakon dolaska Tana, treba imati na umu da je u deceniji prije njegovog dolaska Bordo tim na evropskoj sceni igrao u šest sezona, a Evropu je propustio četiri puta. U istom periodu, dakle od ljeta 2003. do kraja 2013. godine, osvojio je jedan naslov prvaka BiH i jedan Kup BiH, te je polako tonuo u irelevantnost. Važno je to napomenuti kada se govori o Sarajevu, jer se često ističe da je Bordo tim ovakve rezultate, kakve bilježi u eri Tana, mogao bilježiti i bez investitora. Trenutni rezultati mogu za nečiji ukus biti ispod renomea Sarajeva, ali historija nas uči da je period koji je prethodio Tanovom, a koji su usput obilježili i ozbiljni finansijski problemi, bio sa rezultatskog aspekta neuporedivo lošiji. I vjerovatnoća da bi Sarajevo, da nije bilo Tanove investicije prije deset godina, bilježilo slične rezultate kakve bilježi otkad je Tan došao, jednostavno je ekstremno niska.
Niska je vjerovatnoća i da bi Sarajevo imalo iste ambicije i bilo i dalje jednako velik klub da nije nagomilane ekonomske probleme malezijski biznismen odlučio riješiti u jako kratkom roku, vraćanjem ogromnog poreznog duga. U februaru 2014. godine, uslovi rada u omladinskom pogonu podignuti su na viši nivo osnivanjem klupske akademije. Ne postoje sasvim relevantne brojke o iznosima za koje su se prodavali njeni produkti, ali sasvim pouzdano se može reći da je Sarajevo u proteklih deset godina samo prodajom igrača iz svog omladinskog pogona, ne računajući ostale transfere, inkasiralo znatno preko 6 miliona eura, a možda i mnogo više.
Nihad Mujakić je u dva transfera iz Sarajeva donio klubu najveću ukupnu zaradu, a on je samo jedan od brojnih produkata akademije Bordo kluba koji danas uspješno igraju u inostranstvu
Svi ovi brojevi ukazuju na to da je Sarajevo od poluprofesionalnog kluba postalo profesionalni, no treba pogledati i drugu stranu priče. U posljednjih deset godina, Zrinjski je osvojio jedan trofej više od Sarajeva, ali od njegovih sedam naslova, čak šest su bili naslovi prvaka BiH. Postao je i prvi bh. klub koji se plasirao u grupnu fazu evropskog takmičenja, a iako i dalje raspolaže manjim budžetom od Sarajeva, svoje uspjehe je u dobroj mjeri izgradio na igračima koji su u Sarajevu odbačeni kao nedovoljno kvalitetni. Poređenja radi, malo je onih koji su žalili zbog odlaska Nemanje Bilbije sa Koševa tokom ljeta 2015. godine, a upravo je on postao sinonim za uspjehe Zrinjskog i za Premijer ligu BiH općenito, jer je sada njen najbolji strijelac, te najbolji i najtrofejniji igrač u historiji.
Nije Koševo ni prije Tanove investicije bilo poznato po strpljenju i smišljanju i egzekuciji dugoročnih planova, ali situacija je s tog aspekta postala još teža nakon njegovog dolaska. Ne računajući trenere koji su bili samo prelazna rješenja, za koja se znalo da neće ostati na čelu stručnog štaba, poput Mensura Dogana koji je vodio jedan meč ove sezone, Sarajevo je u ovih deset godina u 18 različitih mandata promijenilo 16 trenera. Bilo je među njima onih koji preferiraju ekstremno ofanzivan, ali i onih koji vole ekstremno defanzivan fudbal. Bilo je onih koji vole raditi sa mladim igračima, i onih koji to ne vole, a bilo je i onih koji su imali dugoročne planove, ali i onih koji su sve radili kratkoročno.
Tako ekstremno izmiješane različitosti nisu mogle polučiti vrhunske rezultate kojima je Sarajevo težilo. Nerijetko je Sarajevo trpilo nove ideje taman do momenta kada je bilo realno da one počnu davati rezultate, a onda je, u strahu od eventualnog neuspjeha, kretalo iznova u procese rekonstrukcije, sa potpuno drugačijim idejama. Još češće su nove trenerske ideje imale podršku samo do prve krize, a samo je jednom Sarajevo nakon kriznog perioda istinski stalo iza trenera, i to je rezultiralo osvajanjem historijske duple krune 2019. godine.
Vincent Tan je od zadovoljnih navijača dobio nadimak "amidža" zbog svoje velikodušnosti, a svaka njegova posjeta Koševu donijela je oduševljenje Bordo pristalica
Navijače je najlakše okriviti za pritisak koji u Bordo klubu postoji, ma koliko ga mnogi umanjivali. Jer manji pritisak u Zrinjskom je jednostavno komparativna prednost za mostarski klub u odnosu na Sarajevo. No, navijači klubu žele najbolje, makar često i ne bili svjesni šta je najbolje. Tačno je i da oni svojim djelovanjem nameću diskurs o klubu i utiču na atmosferu oko kluba, ali odluke donose isključivo čelnici. I kad oni jasno znaju šta žele i na koji način to misle postići, navijački pritisak ih neće pokolebati. Čelnici Sarajeva često su se u protekloj deceniji krili iza navijača, jer nisu znali procijeniti šta je vrijedno podržati, a šta nije.
Vincent Tan nije jedini investitor kojeg je Sarajevo imalo u posljednjoj deceniji, ali se može nazvati personifikacijom modernog Sarajeva. Još otkad je zahvaljujući Feđi Kusturici odlučio investirati u Sarajevo, nije bio direktno involviran u klupske procese, ali je dobronamjernost pokazao i nakon što se njegov nasljednik na čelu Bordo kluba, Vijetnamac Nguyen Hoai Nam, suočio sa finansijskim problemima uzrokovanim pandemijom koronavirusa 2021. godine.
Tan je pomogao klubu da prebrodi težak period do dolaska novog investitora Ismira Mirvića, a nepoznato je u kojoj mjeri njih dvojica dijele teret finansiranja Sarajeva, no jasno je da i Tan ima određenu ulogu. Za razliku od Tanove uloge investitora iz pozadine, Mirvić je involviran u svakodnevno vođenje kluba, a u prve dvije godine je sabrao pozamašan broj dobrih namjera koje su rezultirale lošim ishodima. Naravno, bilo je i itekako dobrih stvari i čini se da Sarajevo nikad nije imalo otvoreniji pristup inostranim tržištima, ni sa aspekta dovođenja, ni sa aspekta prodaje igrača.
Najavljena podrška struci
Nije to još uvijek donijelo vrhunske rezultate, ali čini se da je Mirvić neke stvari s vremenom naučio, i da je određene segmente vođenja, poput sklapanja ekipe i odabira dugoročnije klupske strategije, koja bi trebala inkorporirati sve sportske procese kluba u jedinstvenu cjelinu, prepustio struci. Nedavno imenovani sportski direktor Senijad Ibričić i trener Simon Rožman trebali bi imati veću podršku od svojih prethodnika, a prošle sedmice su i navijači Sarajeva, koji su ranije imali određene nesuglasice sa Mirvićem, sportskoj struci pružili podršku.
Istakli su da sa optimizmom gledaju ka budućnosti, a realnost je da, i kada pogledaju deset godina unazad, ne mogu biti do kraja nezadovoljni. Sarajevo nije ostvarilo potencijal do kraja, ali je bez ikakve dileme po svakom parametru jedan od najvećih bh. klubova, a vjerovatno je i najatraktivnije za poslovanje, kako igračima, tako i inostranim klubovima, čemu svjedoče njegovi transferi. Nijedan drugi domaći klub se po tome sa Sarajevom ne može porediti.
Postoji temelj da Sarajevo postane još uspješniji klub, ali će na tom putu morati usvojiti dugoročno planiranje i strpljenje kao ključne vrijednosti. Prošla decenija je, kad se podvuče crta, ipak bila uspješna, ali naredna bi morala biti neuporedivo uspješnija da bi kompletna priča dobila pozitivnu ocjenu. Novac, kako često slušamo, sam po sebi ne donosi trofeje, ali iz primjera Sarajeva je jasno da vas dovodi u poziciju da ste konstantno u borbi za iste. No, morate imati i određene sposobnosti da biste ih osvajali. Na čelnicima kluba i sportskoj struci je da sposobnosti pokažu. Sve uslove za to, barem sa finansijske strane, imaju. Ostalo je do njih.
Kako je meni zao ovih Pitara
Ovo je zalosno
..**** li ti Borac sve
