Sve u svemu, Roland Garros nije bio loš iz moje perspektive. Ostati će upamćen po vjerovatno zadnjem meču Rafe, Novakovoj herojskoj borbi protiv Musettija i Cerundola, Swiatek-Osaka, katastrofalnoj prvoj sedmici što se tiče vremena i kiše, cirkusu Mouteta u prvom setu protiv Sinnera, nedosuđenom outu na break loptu u petom setu finala na drugi servis, te šampionskim preokretima Alcaraza u polufinalu i finalu.
Neka nova realnost nas čeka, a to je da su dani velike trojke i atomskog tenisa nažalost iza nas, a ovi mladi momci predvođeni Alcarazom i Sinnerom još trebaju da rade da u kontinuitetu svih 5 setova igraju vrhunski, najviše fizički, ali i mentalno i tehnički. Kod žena Iga je neka liga za sebe na šljaci, te nije nerealno očekivati da do kraja karijere uzme još 4-5 Roland Garrosova koliko je dominantna.
Wimbledon kreće 1.jula, a do tada par pripremnih turnira na travi. Alcaraz brani Queens, a iz top 10 tu su još De Minaur i Dimitrov. Halle je jači turnir imenima sa Sinnerom, Zverevom, Medom, Rublevom, Hurkaczom i Tsitsipasom.