Stvarno sam oduševljen načinom na koji Zoran rezonuje fudbal.
Recimo, jučer na presu govori o poštovanju saigrača (kad neko izvali 70 metara, bezobrazno ga je izignorisati po pitanju pasa, taman da si lično Baggio). Fudbal je timska igra, i za uspjeh je krucijalno važno donositi odluke u interesu tima. Generalno nam je to donošenje odluka jedan od većih problema zadnjih godina. Ne tiče se to samo nerezonskih šuteva, nego i nepotrebno grubih ulazak u duel, previše respekta protivnicima, glupih faulova, alibi pasova, i mnogih drugih stvari, koje su u biti stvar glave.
Jasno da ima do kvaliteta igrača i mnogih drugih faktora, ali je osnova jednostavna: Visoka koncentracija i odgovornost prema ekipi - nije to nikakva nuklearna fizika, iako mnogi luzeri i neznalice među trenerima tvrde drugačije. Ozbiljno me raduje što je jučer i to spomenuo, jer sam onda siguran da će raditi na tome.
Dalje, ona ljutnja poslije tekme (dobijene gostujuće tekme na 30ak stepeni, protiv ekipe koja nas je prošle godine obrukala, više puta obrukala) vrlo lako može biti kontraproduktivna i izazvati revolt (mi to zovemo bojkot trenera) u svlačionici. Ali, vidi se da je čovjek pravi pravcati stručnjak i bivši igrač sa ovih prostora, te je svjestan te mogućnosti - pa na pressu kaže "nadam se da će igrači ovu kritiku prihvatiti na normalan način. U suprotnom samo idu razgovori i analize, bez ispravke grešaka".
Mnogi drugi treneri su se ponašali baš ovako, i prema igračima se ophodili kao prema djeci u omladionskom pogonu, a ne kao prema odraslim ljudima. Tačno to je uzrok nevjerovatnih variranja forme pojedinaca i ekipe u prošlim sezonama, jer se kroz sve te analize ubija samopouzdanje igrača. Ne može se biti dobar fudbaler i generalno sportista bez vjere u sebe.
Po meni je još uvijek rano analizirati pojedinačne igrače, jer je fokus evidentno na ekipi, a ima ona ustaljena (ali tačna) fraza, da ekipa uvijek izbaci nekog. Pa je tako, primjera radi, Jović odigrao jako dobro, jer ga je ekipa stavila u tu poziciju. Uglavnom, mislim da treba proći još vremena i utakmica prije nego što se bilo ko može pohvaliti/kritikovati.
No, koliko god prošlo i štagod se desilo, jedna stvar je jasna: Bijedno je i jadno pljuvati Hamzu ili bilo koga od 100% naše braće. Štagod im kažete, ti momci će uvijek disati za Sarajevo - i nažalost je to i razlog što ih se vazda najlakše hrakne, jer je papanski dio forumskog navijačkog puka svjestan da oni neće zamjeriti i da će preći preko svega.
Da sutra nestane keša u klubu ili da se desi neki pad, Hamza i slični bi sigurno ostali tu.. dok bi Jović (uzeo sam momka samo za primjer, jer je sa strane, ne pljujem ga) odlepršao prvim busom. Sramotno je da pojedinci to ne znaju cijeniti.
Svi koji hraknu po našem, trebaju se stiditi sebe i svog kućnog odgoja. Nije ovo nikakva patetika, ovo je ljudskost. Baš zbog manjka te ljudskosti, razumijevanja i respekta prema ljudima smo u qrcu na milijardu polja (kao kompletna država i društvo). Promašio, pa šta ako je promašio? Nije sigurno namjerno. Ovo je sport, desi se, uz svu dobru volju.
Da ste ga nekad igrali, i vi bi toga bili svjesni.