Grupu nit treba precjenjivati, nit podcjenjivati. Zapravo, pozicija nam je takva da možemo samo dobiti. Napokon igramo s protivnicima po mjeri i nećemo biti u podređenom položaju kao na većini recentnih utakmica. S druge strane, očito je očekivanje da ne možemo ništa, pa samo možemo dobiti. Ne moramo se plasirati, ali taman su ove kvalifikacije da vidimo u kojem smjeru idemo. U neku ruku, šteta je što ovu sreću u žrijebu nismo ostavili za kvalifikacije za Euro 2028. S druge strane, treba ovo iskoristiti da makar solidnim rezultatima izgradimo ok poziciju što se šešira tiče za te kvalifikacije (da ostanemo barem 3. šešir), ako to bude imalo utjecaja.
Evo male analize ekipa koje nas čekaju, od najslabijeg ka jačem:
1. San Marino - U biti, nema potrebe pretjerano analizirati. Reprezentacija San Marina nema kvalitet ni za šta ozbiljno i nemoguće je ne dobiti ih dva puta. Ne treba previše eksperimentisati u ovim utakmicama, nego iskoristiti da se uigraju neke stvari i da se pokuša dići samopouzdanje nekim igračima (tipa Demirovića, vezni red i sl.). San Marino će postati malo ozbiljnija selekcija kada odluče zvati Talijane iz Serije B i Serije C koji imaju neku vezu sa njima. Palazzi, Berrardi, Nanni, te golman Colombo su najozbiljniji igrači, ali sve nivo Serije C ili D u najboljem slučaju. Utakmice sa San Marinom su u pravom trenutku. Prva je na kraju sezone, kada su igrači umorni, a druga u septembru, prije Austrije, taman da posluži kao trening. Također, omogućit će nam da imamo 6 bodova već u prvom dijelu kvalifikacija i kako god, makar privid dobrog stanja.
2. Kipar - Svi ih se pribojavamo zbog ranijih rezultata, ali toga ne smije biti. Kipar ne pravi probleme ni slabijim ekipama od naše i tako se trebamo od starta postaviti. Super je što prvu igramo kući, gdje ih trebamo rasturiti i da znamo koliko smo jači. Selektor im i nije neka sreća, došao je prije 2 mjeseca i oni su u procesu stvaranja ekipe, kakve takve.
Što se ekipe tiče, golmani su im uglavnom rezerve, Mall u Servette. Stoperi Ioannou, Andreou, Laifis,Correa i Karo igraju za Sampdoriju, Charleoi, APEOL, Volos i Maccabi PT. Ovo im je najjači dio ekipe i u biti nisu loši tu. Tu je i Gogić iz St. Mirrena kojeg će oni gurati naprijed, al stoper je. Ispred je siguran Kastanos koji ima ok minutažu u Veroni. Artymatas iz Anorthosisa je isto solidan tip. Naprijed je Ioannis Pittas (AIK), vrlo solidan špic (14 golova u prošloj sezonu i Švedskoj), te Pieros Sotiriou koji igra negdje u Japanu, ali vazda će za repku biti nivo iznad. Ostatak ekipe su manje-više likovi koji nemaju bitnu ulogu ni u njihovoj ligi, uglavnom su klupirani i sl. Dakle, nisu amateri, ima solidnih imena, ali uz ozbiljan pristup, ne bi trebalo biti problema.
3. Rumunija - ekipa s kojom nema sredine u prethodnim utakmicama, ili ih rasturamo (i jedva dobijemo) ili nas razmontiraju. Na klupi im je Mircea Lucescu koji MORA biti prednost nama, jer lik sa 80 godina u fudbalu ne može nikako biti nešto drugo. Rekao bih da Rumuni čak sad imaju najviše internacionalaca u ekipi, a impresivno je kako su uvijek igrali ok sa igračima iz domaće lige. Jednostavno, ekipa su koju je teško procijeniti, gdje igrači daju baš 150% kad su u reprezentaciji i gdje neki koji u klubovima izgledaju poput amatera, ovdje su velemajstori. Štaviše, kad su neki i igrali na ok nivou, u reprezentaciji su bivali tanki.
Razvan Sava je počeo da brani za Udinese. Moldovan je jedinica u Sassuolo. Drăgușin je manje-više redovan u Tottenham, kao i Razvan Marin u Cagliariju. Ianis Hagi je bezveze igrač doduše, ali počeo je skupljati minute u Glasgowu. Mihăilă igra u Parmi, kao Dennis Man koji je po meni njihov najbolji igrač. Imaju i par drugoligaša, par igrača u Turskoj (Draguš i Sorescu), par po Aziji, po čemu malo bacaju na nas

Naprijed im rastura Daniel Bîrligea ove sezone. Generalno, najveća prednost im je što iz lige crpe dosta toga i ovi jači klubovi nisu loši. Recimo, kad bi se ovaj Bîrligea povrijedio, te da nema Mana prije svega, mislim da bi nam šanse porasle jako.
4. Austrija - Sa Ragnickom su baš napredovali, vidjeli smo i na Euro gdje su igrali top fudbal i u biti vrlo nesretno ispali. Sve je manje-više liga petice ili taj nivo. Neku nadu budi onaj dvomeč s njima od prije 5 godina, kada smo odigrali zrelo, nadigrali ih, jer su oni i tada bili beton. Doduše, nisu bili uvezani i igrali kao sada. Nadu daju posljednji rezultati, jer ih je Slovenija dobro namučila, te ih nisu dobili u dvije utakmice. Plus, ima ovih par utakmica gdje su rastavili od života ozbiljne protivnike (Turska 6-1, Norveška 5-1, Poljska 3-1, Njemačka 2-0, Italija 2-0, Hrvatska 3-0) koje treba analizirati i koje mogu biti od pomoći.
Što se tiče termina za prijateljske utakmice, ja bih u junu, kada igramo sa San Marinom kući organizovao i jednu utakmicu sa kakvim solidnim, ali ne prejakim protivnikom. Recimo da dolazi u obzir sve od Bugarske do Švicarske po snazi. Procijeniti s kim možemo igrati, a da je što jači (recimo ta Švicarska, ili Turska, ili Makedonija čak). U oktobru bih, pred najvažnije utakmice, obavezno ganjao Lihtenštajn ili tako nešto

U najboljem slučaju recimo Maltu
Kako god, nama za početak cilj treba biti da riješimo San Marino dva puta, Kipar u Zenici, a u Rumuniji šta god da bude. Ako izvučemo bod, vrhunski. Ako ne, opet ćemo septembar dočekati sa 3-0-1. Naredne sezone ko zna šta može biti i ko će nadoći
I u svakom slučaju, recimo da je normalno očekivati da Rumuni otkinu bod Austriji kući. Dakle, mi bismo sa pobjedama nad San Marinom i Kiprom, te dva remija kući protiv Rumunije i Austrije, pred posljednje kolo imali šansu (makar teoretsku) da pobjedom odemo na SP

Meni to nije toliko nerealno
