Do gola smo bili mnogo bolja ekipa, imali inicijativu i puno kvalitetnije izgledali. Poslije smo prirodno malo povukli ručnu, nismo rizikovali. Svjesni smo bili da nam je i bod velik ko kuća. Ali ipak, često se mogao vidjeti taj visoki presing i kod vodstva, a to se prije nije dešavalo. Znači da smo se mentalno ipak malo poboljšali. Drugo poluvrijeme postojala je samo jedna ekipa na terenu kada je u pitanju napad. Nije to ništa nelogično obzirom da smo vodili i da nam je samopouzdanje u minusu, a nije bilo ni Edina da to malo smiri kao što se i ovdje već pisalo.
Smatram da poimenično definitivno imamo bolje igrače od Rumuna, ali su oni bolja ekipa, dobro uigrani i zbog toga trenutno za nijansu kvalitetniji. Ni to nije ništa neobično ako se osvrnemo i kompariramo njihove i naše rezultate u posljednje 2 godine. A naročito uzimajući u obzir da mi imamo 15-ak novih igrača u odnosu na naš posljednji međusobni duel. Mi smo izašli sa 5 igrača koji imaju 23. godine i manje, uz jedno dijete od 19 godina, a njihov najmlađi ima 25. Zbog toga se naravno primjeti da smo baš neuigrani i neiskusni, a kamo li da imamo nekakve automatizme. Treba još vremena, sigurno još 10-ak utakmica da mi dođemo do tog našeg najvećeg nivoa, ali uz uslov da ova ekipa ostane na okupu sa nekim manjim korekcijama (napr. Janelt, Gazibeg kad se vrati, Huseinbašić, Hadžikadunić itd.)
Svi su se zaista trudili. Najveću oscilaciju je imao Dedić. Prvih pola sata skoro svi napadi preko njegove strane. On je često sa lijeve strane ulazio u sredinu i baš me nervirao jer je u 2-3 situacije kod takvog ulaska imao mogućnost da doda loptu u prostor Demiroviću ili prebaci na desnu stranu, ali je svaki put odigrao nazad. U drugom poluvremenu nisam primjetio da uopšte igra.
Iz igre se branimo dosta kvalitetno. Prekidi su katastrofa. Često nam pada nam lopta u peterac što se ne smije desiti. Rumuni su i imali najbolje prilike iz prekida. Moramo na tome puno raditi. Također, tranzicija u igri po osvojenoj lopti je katastrofa. Mislim da smo jednom uspjeli istrčat iole kvalitetnu kontru. Ali sve to pripisujem neuigranosti i neiskustvu. Dosta tih naših manjkavosti smo prekrili velikom željom i trkom.
Elem, drago mi je da je postojala ta velika borba i želja. Baš su izgarali na terenu. Ali ipak nam treba još mnogo utakmica da se to sve posloži, da imamo automatizme i da igrač slijepo zna gdje mu je saigrač.
Raspored utakmica kao iz snova. Ako riješimo Kipar, nakon 4 kola ćemo imati 12 bodova, imaju i te prijateljske, tako da se do Austrije možemo još dosta bolje uigrati.
