Sergej Barbarez - selektor Bosne i Hercegovine

[denimen99]

Barba preuzima Manchester

[VibeTribeX]

Mogu misliti kako je onima što su pljuvali po Barbi,
svašta pisali…
Svoja muda pojedite.

[fanatik19]

DOŽIVOTNI SELEKTOR NEK MI SE POSRO NA SRED GLAVE

+1

+3

[h1a2s3o4]

Mogu misliti kako je onima što su pljuvali po Barbi,
svašta pisali…
Svoja muda pojedite.

Ja ba, mozes misliti kako nam je bilo krivo sto smo otisli na SP. Kakvi likovi.

[VibeTribeX]

Mogu misliti kako je onima što su pljuvali po Barbi,
svašta pisali…
Svoja muda pojedite.

Ja ba, mozes misliti kako nam je bilo krivo sto smo otisli na SP. Kakvi likovi.

kako nam je bilo krivo ili kako im je bilo krivo

[Balorda]

Dobro jutro svima, uživajmo skupa,

neko u istorijskom, neočekivanom, spektakularnom plasmanu na svjetsko prvenstvo u fudbalu,

a neko u istorijskom, neočekivanom, spektakularnom plasmanu na svjetsko prvenstvo u fudbalu dok jede Barbina i svoja iz.asrana go.vna.

Svima lijepo.

[ramiral]

Hvala kralju naš!

Da mi se hanuma sad porodi i bude muško iako sam pet vakata malom bih dao ime Sergej.

Prvi mandat, neiskustvo, grešaka je bilo i one su sastavni dio trenerskog posla, posla koji misli svako da ga može raditi bolje od tebe, one suze u Velsu su sve rekle, onaj osmjeh od sinoć također.... i ti nas odvedeš na Mundijal.

Hvala rođeni

[Pendulum]

Hvala kockaru što nas odvede na još jedno Svjetsko.

[mire96]

Ja sam bio spreman da mu pruzim priliku do kraja narednih kvala, ali nisam vjerovao da moze. Bilo je tu i kritika prema njemu koje mislim i dalje da su bili legitimni, ali koje je i on sam vremenom korigovao (formacija sa 4 nazad, Bajraktarevic u startnoj, Dzeko i Demirovic skupa u napadu, Tabakovic umjesto Bazdara, sklanjanje Omerovica itd). Osim skautinga, koji mi je od pocetka bio za pohvalu, sad se tek vidi da se usadio neki mentalitet koji mislim da je falio i kad smo imali najjacu generaciju. I dalje ima tu nekih stvari koje bih ja licno preferirao da promijeni u igri (neki upitni pozivi, Tahirovic u startnoj, a i to je sinoc korigovao tako sto ga je poceo sa klupe), ali sve u svemu ima rezultat i to mu niko ne moze oduzeti sad. Zaradio je povjerenje a i benefit of the doubt za neke stvari.

[denimen99]

DOŽIVOTNI SELEKTOR NEK MI SE POSRO NA SRED GLAVE

+1

+3

+9000

[Padovan]

Ako je iko zaslužio da ode na veliko takmičenje, onda je to ovaj stručni štab reprezentacije, kada nisu uspjeli kao igrači otići na prvenstvo, sada im se to vratilo u drugim ulogama.

[Threeplanetrees]

All in selektore od prve minute bez kalkulacija bez respekta bez straha kao da nam Moldavija dolazi. Jedino ih sa takvim stavom možemo uzet

Hvala ti

[BenjooJutub]

Dobili smo najlaksu grupu na SP da vidimo kako ce to kockar sjebati

Nema drugog objašnjenja nego da si twink i da te loži kad te drugi vrijeđaju.

[meecko]

Kritikovao sam ga, još uvijek smatram da ima mnogo toga za ispravak, ali da svakim danom uči, da prati i mijenja igrača koji ne zadovoljavaju kriterije i da to popravlja to radi.
Da mu treba znanja ili još jedan pomoćni trener sa taktičkim znanjem treba i to mnogo.
Također sam ga branio na pdf-u naročito kada ovo pametolozi napišu nešto što nema veze sa realnošću.
Da je imao sreće i to je tačno.
Ali je proširio igrački spisak, da ubacuje talente u ekipu to je savršeno radio. Skauting talenata selektora i Stručnog štaba je vrhunski. Napravio je atmosferu i timski duh u reprezentaciji, uspostavio red i profesionalni pristup također. Učio je samopouzdanje mladim igračima i selektirao grupu igrača koji će se boriti i dizati bez obzira na teren. Po prvi put imamo igrače koji ne padaju nakon 70 minuta igre, nego se igra puni gas svih 90 minuta.
Hvala selektore i kapitenu na svemu što si uradio za ovu državu.

[nerkolfc]

Dobili smo najlaksu grupu na SP da vidimo kako ce to kockar sjebati

Nema drugog objašnjenja nego da si twink i da te loži kad te drugi vrijeđaju.

Ma mora da takvu neku knjigu cita sad pa se nafurao da je neki cool kontras, a ono samo mali iskompleksirani papak

[izdzezveubrazil]

Kritikovao sam, ne malo, i opet ću

Međutim, samo izuzetno bezobrazna i maliciozna osoba neće priznati da je ovo NAJBOLJE što smo napravili u historiji.

[Fanzi]

Žalosno je da u fudbalskom svijetu niko ne aplaudira snazi naših igrača. Svi žale za Italijom, velikom Italijom, velikanom bubamare i njihovim odsustvom s najveće smotre. Strašan je to gubitak za smotru najvećih, ali ne ide sve u fudbalskom svijetu onako kako su krupni igrači odredili. Zato je fudbal zauvijek zanimljiv. Volimo ga, jer jedna mala norveška ekipa može očitati fudbalske lekcije bilo kojoj velikoj ekipi.

Nemojte da vam bude krivo što su najveće svjetske fudbalske face vjerovatno tek u prvom produžetku upalile TV. Vjerovatno su mnogi od njih tek tada skontali da nešto ne štima u igri Italijana, da su pogriješili s Mulalićem za bogate (izvini Edise, Gennaro i ti ste isti), ali i da ekipa sastavljena od Serie A i igrača u najjačim ligama svijeta ne stoji dobro na terenu.

Propustila su gospoda da vide sramotni catennacio, parkirani autobus ispred vlastitog gola. Doduše, srećom, propustili si i ono jedno bježanje Keana koji je utakmicu držao u egalu.

Nisu vidjeli momke koji su doslovce prije te utakmice odigrali velikih 120 minuta na gostovanju i šutirali penale. Nisu vidjeli taj iz umora stvoren žar, tu viktoriju mladosti. Nisu vidjeli kako su i takvi, doslovce potrošeni, umorni, donekle povrijeđeni, stjerali Italiju na njihovu polovinu i nisu im dali dahnuti gotovo cijelu utakmicu.
Nekada davno, istorija velike hrvatske nogometne reprezentacije, davne ratne 1994. i velikih razaranja, započela je njihovom italijanskom pričom u Palermu, kada je vođena Tomislavom Ivićem i s dva gola Šukera, ratnom poharana Hrvatska zaledila fudbalski svijet i otškrinula vrata budućih uspjeha.
Teško je porediti taj hrvatski nacionalni tim s današnjim bosanskim. Igrači Hrvatske su bili mahom domaći igrači koji su zbog ratnih uslova igrali vani. Bosanska djeca jednako igraju vani, ali mnogi, danas ne, ali sutra možda, su rođeni u toj dijaspori, ali na terenu igraju srcem za domovinu kao da su ovdje odrastali.

Izveli su Italijani ponovo najbolji tim, isto i kao te prijateljske novembra 1996. godine. Ponovo smo gledali fudbalsku golemu razliku, baš kao te godine. Teško je povlačiti te paralele, ali je svakom jasno da nije isto kad ti na teren izađe prvotimac ekipe iz Serie A i Championshipa. Ne može biti isto. Ili kad ti kompletno krilo vodi svjetski talenat kojem na kapaljku daju minutažu. I tada smo znali kao i sada, da smo uvijek znali igrati lopte.

Neće svijet da prizna prezasluženu pobjedu. Ako maknu sve sudije iz Novog Zelanda, imamo mi još nepravdi za ispraviti i dugova za poravnat. Dugo smo čekali na poravnanje računa. 12 godina.

I umjesto što nam ponešto zamjere, nek navijaju za nas Italijani. Oni i da su prošli, niko ih osim rodbine ne bi čekao sinoć na aerodromu. Oni će sada skontati svim silama kako su upali gdje jesu, i uraditi ispravne korake.
Mi smo sinoć gledali kamaru javašluka: Bahino otimanje showa, nepripremljen grad za doček reprezentativaca, masu naših devijacija i smeća. Kod nas se ništa nije promijenilo u Nogometnom savezu godinama. Mi kao društvo izgledamo bolje sada nego 1994. kad je Hrvatska pobijedila, nego 1996. kada smo igrali prijateljsku. Ali, tu je Koševo koje je osim reflektora i nekih intervencija na travnjaku, još uvijek stari stadion dostojan atletskih takmičenja. Još uvijek ova država je isto korumpirana kao i tada, iste je boli muče i iste neprilike pogađaju. Mi znamo kako je sve ispravno, kako bi sve trebalo izgledati, ali prosto nam se svaki put izmakne, pobjegne, sakrije i izmigolji. Prosto naš život zajebe. Prosto nas neko zajebe i ne vjerujemo.

Zato je za nas ova grupa momaka čudo. Šokirani kiksevima u baražima, baš toj životnoj filozofiji da nam se nekako uvijek na kraju okrenu stvari, da nam se poigra život i kaže ne može drugačije.
Dok mi skontamo šta su momci sinoć postigli, a nama će trebati još koji dan za to, apsolutno nas je briga šta je nogometni svijet pokazao.

Neminovno će vijest iz svjetskih medija polako iščezavati. Našu zbunjenost i blago nevjerovanje, zamijenit će ponos i radost. Svijet će možda zaboraviti, ali mi nikad.

Hvala Sergej i momci.

[DamirT]

Žalosno je da u fudbalskom svijetu niko ne aplaudira snazi naših igrača. Svi žale za Italijom, velikom Italijom, velikanom bubamare i njihovim odsustvom s najveće smotre. Strašan je to gubitak za smotru najvećih, ali ne ide sve u fudbalskom svijetu onako kako su krupni igrači odredili. Zato je fudbal zauvijek zanimljiv. Volimo ga, jer jedna mala norveška ekipa može očitati fudbalske lekcije bilo kojoj velikoj ekipi.

Nemojte da vam bude krivo što su najveće svjetske fudbalske face vjerovatno tek u prvom produžetku upalile TV. Vjerovatno su mnogi od njih tek tada skontali da nešto ne štima u igri Italijana, da su pogriješili s Mulalićem za bogate (izvini Edise, Gennaro i ti ste isti), ali i da ekipa sastavljena od Serie A i igrača u najjačim ligama svijeta ne stoji dobro na terenu.

Propustila su gospoda da vide sramotni catennacio, parkirani autobus ispred vlastitog gola. Doduše, srećom, propustili si i ono jedno bježanje Keana koji je utakmicu držao u egalu.

Nisu vidjeli momke koji su doslovce prije te utakmice odigrali velikih 120 minuta na gostovanju i šutirali penale. Nisu vidjeli taj iz umora stvoren žar, tu viktoriju mladosti. Nisu vidjeli kako su i takvi, doslovce potrošeni, umorni, donekle povrijeđeni, stjerali Italiju na njihovu polovinu i nisu im dali dahnuti gotovo cijelu utakmicu.
Nekada davno, istorija velike hrvatske nogometne reprezentacije, davne ratne 1994. i velikih razaranja, započela je njihovom italijanskom pričom u Palermu, kada je vođena Tomislavom Ivićem i s dva gola Šukera, ratnom poharana Hrvatska zaledila fudbalski svijet i otškrinula vrata budućih uspjeha.
Teško je porediti taj hrvatski nacionalni tim s današnjim bosanskim. Igrači Hrvatske su bili mahom domaći igrači koji su zbog ratnih uslova igrali vani. Bosanska djeca jednako igraju vani, ali mnogi, danas ne, ali sutra možda, su rođeni u toj dijaspori, ali na terenu igraju srcem za domovinu kao da su ovdje odrastali.

Izveli su Italijani ponovo najbolji tim, isto i kao te prijateljske novembra 1996. godine. Ponovo smo gledali fudbalsku golemu razliku, baš kao te godine. Teško je povlačiti te paralele, ali je svakom jasno da nije isto kad ti na teren izađe prvotimac ekipe iz Serie A i Championshipa. Ne može biti isto. Ili kad ti kompletno krilo vodi svjetski talenat kojem na kapaljku daju minutažu. I tada smo znali kao i sada, da smo uvijek znali igrati lopte.

Neće svijet da prizna prezasluženu pobjedu. Ako maknu sve sudije iz Novog Zelanda, imamo mi još nepravdi za ispraviti i dugova za poravnat. Dugo smo čekali na poravnanje računa. 12 godina.

I umjesto što nam ponešto zamjere, nek navijaju za nas Italijani. Oni i da su prošli, niko ih osim rodbine ne bi čekao sinoć na aerodromu. Oni će sada skontati svim silama kako su upali gdje jesu, i uraditi ispravne korake.
Mi smo sinoć gledali kamaru javašluka: Bahino otimanje showa, nepripremljen grad za doček reprezentativaca, masu naših devijacija i smeća. Kod nas se ništa nije promijenilo u Nogometnom savezu godinama. Mi kao društvo izgledamo bolje sada nego 1994. kad je Hrvatska pobijedila, nego 1996. kada smo igrali prijateljsku. Ali, tu je Koševo koje je osim reflektora i nekih intervencija na travnjaku, još uvijek stari stadion dostojan atletskih takmičenja. Još uvijek ova država je isto korumpirana kao i tada, iste je boli muče i iste neprilike pogađaju. Mi znamo kako je sve ispravno, kako bi sve trebalo izgledati, ali prosto nam se svaki put izmakne, pobjegne, sakrije i izmigolji. Prosto naš život zajebe. Prosto nas neko zajebe i ne vjerujemo.

Zato je za nas ova grupa momaka čudo. Šokirani kiksevima u baražima, baš toj životnoj filozofiji da nam se nekako uvijek na kraju okrenu stvari, da nam se poigra život i kaže ne može drugačije.
Dok mi skontamo šta su momci sinoć postigli, a nama će trebati još koji dan za to, apsolutno nas je briga šta je nogometni svijet pokazao.

Neminovno će vijest iz svjetskih medija polako iščezavati. Našu zbunjenost i blago nevjerovanje, zamijenit će ponos i radost. Svijet će možda zaboraviti, ali mi nikad.

Hvala Sergej i momci.

Potpis. Ekipa koju nabijes sa 20 vise suteva, opsadu gola od pocetka meca, ne zasluzuje zaljenje. Ali eto, valjda im draze gledat mrtvace iz Italije, jer nastupaju u ligama petice.

[tuzlanskinacin]

Sumnjao u plasman nisam, zelio sam ga i nadao sam se njemu, vjerovao u momke, u Sergejeve odluke sam sumnjao. Ali to je normalno svi imamo neko svoje mišljenje i svako bi da je selektor nesto drugacije uradio, zato i nije svako selektor. Barbi svaka cast, momcima svaka cast i Spahi svaka cast, a i Vici kada je ocigledno sklonio svoj ego i pustio ove legende da urade najbolje za BiH. Ovo je tek početak velikih stvari i idemo jos dalje kakav karakter ovi momci imaju pa to je za udžbenike.

[exampLe.]

Jesmo kakili po Sergeju i neka nam se ispiskio u usta.

Halali nam selektore.