eh, da ispunim obećanja glede talijanske lige devedesetih. Dosta njih je već spomenuto na pređašnjim stranicama, evo par imena koja nisu. Ili sam ih previdio.
Alain Boghossian, odlični Francuz koji je u Italiju, ili preciznije u Napoli stigao sredinom devedesetih (1994 ili 95', ne sjećam se).Prve godien u Napoliu nisu bile previše "plodne" za Alaina, do sezobe 96/97 koju je odigrao fenomenalno i zaradio poziv za reprezentaciju Francuske. Igraop je još i za Sampdoriu i Parmu, s dosta uspjeha. Nije bio gol igrač, stoga su i njegove brojke postignutih golova u skoro deset godina u Calciu skromne. Ipak mnogi napadači su se proslavili zahvaljujući njegovim asistencijama.
Stefano Fiore, jedan do onih majstora kojem jednostavno okolnosti nisu bile često naklonjene. Promjenio veliki broj ekipa, u Seriji A debitavoau u dresu Parme, međutim nije se puno naigrao. Odlazi u Padovu, pa u Chievo u čijem dresu pokazuje sve svoje kvalitete. Konačno je dobio odriješene ruke na terenu, i briljirao je. Parma uviđa svoju grešku te ga vraća ponovo, međutim u konkurenciji s Dinom Baggiom nije imao šanse. Veći dio sezone proveo na klupi, po meni neopravdano. Odlazi u Udinese gdje ponovo dobija slobodu i igri i u dvije sezone u dresu tima iz Udina ponavlja svoju igru iz Chieva. Bio je jednom riječju, sjajan. Na kraju druge godien ugovora prelazi u LAzio i opet kao i svaki put dosad, okolnosti se mjenjaju. Zacherroni ga premješta na lijevu stranu gdje se ne snalazi baš najbolje. Ta sezona ga je koštala i spiska putnika na svjetsko prvenstvo 2002. Sljedeće godine, dolaskom MAncinija, Fiore ponovo ustaje iz pepela. I dobiva poziv za EURO 2004, međutim ostaje prikovan za klupu. Opet, po meni, nezasluženo.
Thomas Helveg, sjajni danski defanzivac, član one sjajne generacije Udenesea na čelu s Njemcem Bierhofom koja je po prvi put u historiji Udeneseu donijel anastup u Euro takmičenju, kupu Eufa. Sljedeće godine, Udinese osvaja treće mjesto u Seriji A. 4 godine (1994-1998), bio je gospodar lijeve strane terena kluba iz Udina. Odigrao je blizu 150 utakmica u dresu Udinesea. Svoju petu sezonu u Seriji A počinje u dresu Milana, u čijem dresu osvaja i titulu. I u Milanu je skupio blizu stotinu nastupa.
Daniel Fonseca, odlični urugvajski napadač. Karijeru u Italiji počinje u Cagliariju, nakon dvije godine provedene u crveno-plavom dresu prelazi u Napoli u čijem dresu u sjajne dvije sezone postiže preko 30 golova. Prelazi u Romu, međutim u tri godine provedene u Romi više je bio povrijeđen nego što je igrao, ipak upisuje dvadesetak golova i u dresu Rome. 1997, čini mi se prelazi u Juventus gdje postaje tzv džoker s klupe. Ipak konkurencija u tadašnjem Juventusu je bila prejaka. neverdles, i kao džoker postiž eneke bitne golove za Staru damu.
Nemam više vakta, im atu još tona igrača za spomenuti. Možda neki drugi put.