Chat - ARHIVA POSTOVA

[Epidaurus]

[Heller]

Šta mislite kolike su šanse da Imčo ima tzv. Zvorničku mandibulu, u narodu poznatu i kao čoper vilicu, i kao kasa.

[bombaysaphire]

Šta mislite kolike su šanse da Imčo ima tzv. Zvorničku mandibulu, u narodu poznatu i kao čoper vilicu, i kao kasa.

Plus se lupa spidom ,vrlo moguće.

[Heller]

Tzv Ramiz Salkić lobanja.

[Osim13]

Šta mislite kolike su šanse da Imčo ima tzv. Zvorničku mandibulu, u narodu poznatu i kao čoper vilicu, i kao kasa.

Plus se lupa spidom ,vrlo moguće.

Ako brojiš šećer i smrvljene šumeće tablete onda da

[Heller]

Vjerovatno je i rumen.

[bombaysaphire]

Šta mislite kolike su šanse da Imčo ima tzv. Zvorničku mandibulu, u narodu poznatu i kao čoper vilicu, i kao kasa.

Plus se lupa spidom ,vrlo moguće.

Ako brojiš šećer i smrvljene šumeće tablete onda da

Pošto je spid svakako smeće, šećer i smrvljene šumeće tablete su mogući sastojci ...

[Epidaurus]

Ma kakav spid, nastruze mu neko fasade i on se utripa da je na dandi.

[feniksptica]

Skini cvijet Srebrenice majmune jedan, kad branis covjeka koji je istu izdao i dopustio da se desi sto se desilo. Imbecilu nedokazni, **** te narkic u pakas

[bombaysaphire]

Ma kakav spid, nastruze mu neko fasade i on se utripa da je na dandi.

Fasadex je jedan od osnovnih sastojaka bosanskohercegovačkog spida ...

[Saurman]

Bilić njemačkim medijima o Neueru i Thompsonu: Nema ništa desničarsko u toj pjesmi

Mislim kad švabe ovo pročitaju mogu samo reći zatucani Balakan koji je uvijek bio crna rupa u Evropi.

[rio_Ferdy88]

Porazom Njemačke i Italije u Europi, još je jedino Japan ostao u grčevitom ratu na strani sila osovine. Japanska stalna napredovanja na pacifičkom bojištu učinila su ga tada američkim "idealnim ciljem" za prvo testiranje atomske bombe. Neki će danas reći kako se ovaj zločin "morao desiti" kako bi se zaustavio Japan, no mnogi se slažu kako to nije tako te ističu da je za japansku kapitulaciju bilo dovoljno da SAD demonstrira svoje razorno novo oružje na prostoru gdje se ne bi dogodile ljudske žrtve. Japanska kapitulacija očito nije bila jedini cilj - željelo se "uživo" vidjeti kakav će učinak ovo smrtonosno oružje imati.

Svake obljetnice u vijestima se spominje broj žrtava i poruka da se svijet mora razoružati kada je riječ o nuklearnim arsenalima. No, kako vrijeme prolazi gotovo da se više ni ne ističe toliko počinitelj, kao ni činjenica da je tog strašnog 6. i 9. 1945. počinjen jedan od najvećih ratnih zločina u ljudskoj povijesti. Ubijeno je preko 250,000 ljudi, što od direktnog napada, što od strašnih posljedica.

Danas je jedno drugo vrijeme, Japan i SAD su saveznici, a nuklearni holokaust oko kojeg su mnogi strahovali za vrijeme Hladnog rata, srećom po nas i cijelu planetu, nije se dogodio. Nažalost nalazimo se u nekom vremenu obnove Hladnog rata, izgradnje novih nuklearnih bombi... Baš zbog toga cijela priča o tragedijama Hirošime i Nagasakija ne smije nikada pasti u zaborav.

Hirošima - 6. kolovoza 1945.

Predložene mete za bacanje atomske bombe su bile Hirošima, Kyoto i Yokohama. Izbor je pao na Hirošimu, prije svega zbog urbanističkog položaja grada. Procijenjeno je da će, zbog koncentrične arhitekture, bacanje bombe na Hirošimu rezultirati najvećim razaranjem. Također, jedan od važnih razloga zbog kojih je izabrana Hirošima je taj što u gradu nije bilo zarobljeničkih kampova.

U noći 6. kolovoza 1945. iz pacifičke baze Tinian poletjela su 3 američka zrakoplova na šestosatni put prema Japanu. Bili su to nosač bombe - Enola Gay, u pratnji dva B29 zrakoplova - The Great Artiste, koji je nosio instrumente za precizno mjerenje i meteorološke prilike i Necessary Evil čiji je cilj bio fotografiranje i snimanje.

Atomska bomba punjena s 60 kg urana-235 s kodnim imenom "Little Boy", stavljena je u pogon tek 30 minuta prije dolaska na cilj. Kapetan William Parsons i njegov asistent Morris Jeppson isključili su sve sigurnosne sustave na bombi. Bomba je osposobljena tek u zraku kako bi se smanjio rizik od eventualne aktivacije za vrijeme leta.

U točno 08:15 ispuštena je bomba na središte grada. Eksplozija ekvivalentna 13 kilotona TNT-a uništila je 90% grada.

Sat vremena prije izbacivanja bombe radarska stanica u Hirošimi je primijetila približavanje američkih zrakoplova, no zbog procjene kako se radi o tek 3 manja zrakoplova nije uključena ni sirena za zračnu opasnost.

Da nešto nije u redu prvi su primijetili radio operateri u Tokiju. Radio stanica Hirošima jednostavno je prestala emitirati. Pokušali su ih kontaktirati drugom telefonskom linijom, ali bez uspjeha. S druge strane žice više nije bilo signala.

20 minuta kasnije dolaze vijesti kako je Hirošimska telegrafska stanica prestala raditi. Iz male željezničke stanice 20-ak kilometara sjeverno od Hirošime dolaze prve neslužbene i konfuzne informacije o nekakvoj katastrofalnoj eksploziji u Hirošimi. Sve informacije prenošene su direktno u generalni štab.

Kontakt s vojnom bazom u Hirošimi nikako nije mogao biti uspostavljen. Ove informacije potpuno su zbunile vojni vrh. Naime, znalo se kako se nije dogodio nikakav veći napad na Hirošimu. Također se znalo kako u samoj Hirošimi nema eksplozivnih zaliha ni arsenala, stoga se odmah eliminirala teorija nekakve nezgode.

Mladom oficiru generalnog štaba naređeno je da smjesta poleti za Hirošimu. Prema uputama treba sletjeti na njihovu zračnu pistu, procijeniti stanje u gradu i eventualnu štetu te javiti relevantne podatke natrag u Tokio.

U to vrijeme u generalnom štabu se još uvijek čvrsto vjerovalo da je došlo do nekakvog prekida telekomunikacijskih sustava. Sve ostalo okarakterizirali su kao obične glasine. Oficir je poletio prema Hirošimi i nakon 3 sata leta, još uvijek na udaljenosti od 160 km od grada, on i njegov pilot vidjeli su ogroman oblak dima koji je dolazio iz pravca grada.

Približivši se gradu, usred sunčanog poslijepodneva, na mjestu gdje je nekad stajala Hirošima ostao je samo veliki ožiljak u zemlji.

U šoku su kružili zrakoplovom, a pred njima ležale su samo zapaljene ruševine. Sletjeli su južno od gradskih ruševina od kuda su javili strašnu vijest. U isto vrijeme Tokio također saznaje istinu iz američkog javnog obraćanja naciji u Washingtonu.

8. kolovoza 1945. sve novine svijeta prenijele su opis strašne devastacije koju je objavio službeni radio Tokio: "Sva živa bića, ljudi i životinje, doslovno su spaljeni do smrti."

U samom trenutku eksplozije na licu mjesta ubijeno je 70,000 ljudi. Do 1950. od posljedica radijacije umrlo je čak 200,000.

U obraćanju naciji tadašnji predsjednik SAD-a Harry Truman je istaknuo: "Ako ne prihvate naše uvjete predaje, mogu očekivati kišu ovakvih bombi, uništenje kakvo nikada nije viđeno na ovoj planeti"

"Kiša" se neće dogoditi, ali još jedna strahota hoće, već za 3 dana SAD će baciti još jednu bombu, na grad Nagasaki...

[Captain4]

Fale 2-3 posta od sinoć.

Ko god da je to izbrisao, spasio me privremenog bana. Previše sam sinoć nervozan bio.

Jel ovo tvoje maslo.

[bombaysaphire]

Fale 2-3 posta od sinoć.

Ko god da je to izbrisao, spasio me privremenog bana. Previše sam sinoć nervozan bio.

Jel ovo tvoje maslo.

Garant si boga allaha psovao , čim fale postovi ...

[Osim13]

Ko god da je to izbrisao, spasio me privremenog bana.

Daj ba uozbilji se

[Captain4]

Mater lažljivu samo.

@Oske
Ne ulazim na provokacije, haman je širi spektar riječi dozvoljen.

[dscile]

Porazom Njemačke i Italije u Europi, još je jedino Japan ostao u grčevitom ratu na strani sila osovine. Japanska stalna napredovanja na pacifičkom bojištu učinila su ga tada američkim "idealnim ciljem" za prvo testiranje atomske bombe. Neki će danas reći kako se ovaj zločin "morao desiti" kako bi se zaustavio Japan, no mnogi se slažu kako to nije tako te ističu da je za japansku kapitulaciju bilo dovoljno da SAD demonstrira svoje razorno novo oružje na prostoru gdje se ne bi dogodile ljudske žrtve. Japanska kapitulacija očito nije bila jedini cilj - željelo se "uživo" vidjeti kakav će učinak ovo smrtonosno oružje imati.

Svake obljetnice u vijestima se spominje broj žrtava i poruka da se svijet mora razoružati kada je riječ o nuklearnim arsenalima. No, kako vrijeme prolazi gotovo da se više ni ne ističe toliko počinitelj, kao ni činjenica da je tog strašnog 6. i 9. 1945. počinjen jedan od najvećih ratnih zločina u ljudskoj povijesti. Ubijeno je preko 250,000 ljudi, što od direktnog napada, što od strašnih posljedica.

Danas je jedno drugo vrijeme, Japan i SAD su saveznici, a nuklearni holokaust oko kojeg su mnogi strahovali za vrijeme Hladnog rata, srećom po nas i cijelu planetu, nije se dogodio. Nažalost nalazimo se u nekom vremenu obnove Hladnog rata, izgradnje novih nuklearnih bombi... Baš zbog toga cijela priča o tragedijama Hirošime i Nagasakija ne smije nikada pasti u zaborav.

Hirošima - 6. kolovoza 1945.

Predložene mete za bacanje atomske bombe su bile Hirošima, Kyoto i Yokohama. Izbor je pao na Hirošimu, prije svega zbog urbanističkog položaja grada. Procijenjeno je da će, zbog koncentrične arhitekture, bacanje bombe na Hirošimu rezultirati najvećim razaranjem. Također, jedan od važnih razloga zbog kojih je izabrana Hirošima je taj što u gradu nije bilo zarobljeničkih kampova.

U noći 6. kolovoza 1945. iz pacifičke baze Tinian poletjela su 3 američka zrakoplova na šestosatni put prema Japanu. Bili su to nosač bombe - Enola Gay, u pratnji dva B29 zrakoplova - The Great Artiste, koji je nosio instrumente za precizno mjerenje i meteorološke prilike i Necessary Evil čiji je cilj bio fotografiranje i snimanje.

Atomska bomba punjena s 60 kg urana-235 s kodnim imenom "Little Boy", stavljena je u pogon tek 30 minuta prije dolaska na cilj. Kapetan William Parsons i njegov asistent Morris Jeppson isključili su sve sigurnosne sustave na bombi. Bomba je osposobljena tek u zraku kako bi se smanjio rizik od eventualne aktivacije za vrijeme leta.

U točno 08:15 ispuštena je bomba na središte grada. Eksplozija ekvivalentna 13 kilotona TNT-a uništila je 90% grada.

Sat vremena prije izbacivanja bombe radarska stanica u Hirošimi je primijetila približavanje američkih zrakoplova, no zbog procjene kako se radi o tek 3 manja zrakoplova nije uključena ni sirena za zračnu opasnost.

Da nešto nije u redu prvi su primijetili radio operateri u Tokiju. Radio stanica Hirošima jednostavno je prestala emitirati. Pokušali su ih kontaktirati drugom telefonskom linijom, ali bez uspjeha. S druge strane žice više nije bilo signala.

20 minuta kasnije dolaze vijesti kako je Hirošimska telegrafska stanica prestala raditi. Iz male željezničke stanice 20-ak kilometara sjeverno od Hirošime dolaze prve neslužbene i konfuzne informacije o nekakvoj katastrofalnoj eksploziji u Hirošimi. Sve informacije prenošene su direktno u generalni štab.

Kontakt s vojnom bazom u Hirošimi nikako nije mogao biti uspostavljen. Ove informacije potpuno su zbunile vojni vrh. Naime, znalo se kako se nije dogodio nikakav veći napad na Hirošimu. Također se znalo kako u samoj Hirošimi nema eksplozivnih zaliha ni arsenala, stoga se odmah eliminirala teorija nekakve nezgode.

Mladom oficiru generalnog štaba naređeno je da smjesta poleti za Hirošimu. Prema uputama treba sletjeti na njihovu zračnu pistu, procijeniti stanje u gradu i eventualnu štetu te javiti relevantne podatke natrag u Tokio.

U to vrijeme u generalnom štabu se još uvijek čvrsto vjerovalo da je došlo do nekakvog prekida telekomunikacijskih sustava. Sve ostalo okarakterizirali su kao obične glasine. Oficir je poletio prema Hirošimi i nakon 3 sata leta, još uvijek na udaljenosti od 160 km od grada, on i njegov pilot vidjeli su ogroman oblak dima koji je dolazio iz pravca grada.

Približivši se gradu, usred sunčanog poslijepodneva, na mjestu gdje je nekad stajala Hirošima ostao je samo veliki ožiljak u zemlji.

U šoku su kružili zrakoplovom, a pred njima ležale su samo zapaljene ruševine. Sletjeli su južno od gradskih ruševina od kuda su javili strašnu vijest. U isto vrijeme Tokio također saznaje istinu iz američkog javnog obraćanja naciji u Washingtonu.

8. kolovoza 1945. sve novine svijeta prenijele su opis strašne devastacije koju je objavio službeni radio Tokio: "Sva živa bića, ljudi i životinje, doslovno su spaljeni do smrti."

U samom trenutku eksplozije na licu mjesta ubijeno je 70,000 ljudi. Do 1950. od posljedica radijacije umrlo je čak 200,000.

U obraćanju naciji tadašnji predsjednik SAD-a Harry Truman je istaknuo: "Ako ne prihvate naše uvjete predaje, mogu očekivati kišu ovakvih bombi, uništenje kakvo nikada nije viđeno na ovoj planeti"

"Kiša" se neće dogoditi, ali još jedna strahota hoće, već za 3 dana SAD će baciti još jednu bombu, na grad Nagasaki...

Japanci jesu bili na pogresnoj strani istorije u to vrijeme, ali da li je opravdano ubijanje 200 hiljada civila i sravnjavanje dva grada sa zemljom? Pa ne bih rekao. I to bez da ulazimo u dugotrajne posljedice te radijacije. Mislim da bi se dosta vise pricalo o eticnosti tog postupka da su npr. Rusi ili Francuzi roknuli nuklearnu na Berlin, nego u slucaju Amera koji su to uradili Japancima.

Svaka cast pilotima koji su imali zeludac da nose toliko ljudi na dusi. Jedno je na bojistu pucati u protivnickog vojnika, nesto sasvim drugo izbaciti bombu koja ne bira jesi li vojnik, dijete, baba, djed, otac, majka..

[Osim13]

Naravno da nije opravdano.

Samo jedan u nizu zločina SAD-a.

[dscile]

Ali je fascinantno kako je njihova masinerija ucinila da se to nigdje ne vodi kao zlocin. Cak pretpostavljam da se oni tamo u SAD-u ponose time i smatraju to sve opravdanim.

[Bundesliga]

Naravno da nije opravdano ali Amerikanci ce uvijek reci da su to uradili da skrate rat sto je tacno. Da su nastavili voditi normalne borbe, rat bi trajao jos godinu ili dvije sigurno. Japanci su bili podmukli i cinili svakakve zlocine po Aziji, najupecatljiviji masakar i silovanja u Nanjingu
A bilo je toga i na Filipinima, Koreji itd.