Mersudin Ahmetović ne posustaje. Nakon što su mu zimus u Sarajevu saopštili kako ne računaju na njegove usluge, jedan od najboljih napadača koje je Premijer liga imala odlučio je prolongirati odlazak u mirovinu i u 37. godini iznenađujuće potpisati za konjički Igman.
Sve ove godine Ahmetović je bio primjer svim igračima kako se treba ponašati jedan vrhunski sportista na terenu i van njega. Dobri duh svlačionice. Znao je to i Husref Musemić pod čijim je vodstvom iskusni golgeter imao priliku obarati rekorde i upisati svoje ime u bogatu historiju Sarajeva. Danas dobrim dijelom Igmanov tim čine upravo nekadašnji stanovnici Koševa koji će s Ahmetovićem u napadu učiniti sve da zadrže premijerligaški status.
NISAM ŽELIO NAPUSTITI SARAJEVO
I sam Ahmetović priznaje na početku razgovora za **** portal da nije očekivao ovakav rasplet u smiraju karijere.
– Da budem iskren na početku, nije mi se uopšte išlo iz Sarajeva, imao sam važeći ugovor koji sam želio do kraja da ispoštujem. Ipak, vidjevši da od strane pojedinaca više nisam tu poželjan, tražio sam papire, nigdje ne želim biti problem. Takav sam tip – kaže Ahmetović na početku.
Zajko Zeba “oživio” mu je karijeru kada se 2015. vratio iz inostranstva. Na njegov nagovor tada je potpisao za Slobodu, a sada, nekoliko godina kasnije, nekadašnji as Željezničara ga je doveo i u Igman u kojem obnaša funkciju sportskog direktora.
Zahvalan sam kako Zebi, tako i treneru Musemiću. Eto, ispostavilo se da mogu “dati ruke” svojim iskustvom i kvalitetom. Nisam se pokajao. Motiv i želja su tu, uz nekoliko nas iskusnih, u timu ima i mlađih koji u budućnosti mogu napraviti ozbiljne stvari. Sredina je zdrava, vidi se da se ljudi trude da naprave nešto, a osjetim i da me cijene. Očito svugdje više nego tamo gdje si najviše napravio.
NIJE SVE U NOVCU…
O imenima ljudi koji su mu se zamjerili u Sarajevu nije želio da govori.
– Kada dođe vrijeme… Ne bih želio da neko protumači da imam nešto protiv Sarajeva. Ne, meni niko ne može pokvariti ljubav koju osjećam prema tom klubu niti se može izbrisati ono što sam uradio. Za ono što mi se desilo, a što nisam zaslužio, ne krivim Sarajevo već pojedince.
Ove sezone Sarajevu ne ide dobro. Iako se očekivalo da će klub proigrati nakon nekoliko zvučnih transfera, to se nije desilo.
– Novac i pojačanja nisu garancija uspjeha u fudbalu. Generalno gledajući, ne mislim samo na Sarajevo, svugdje je potrebno vrijeme da bi se nešto napravilo. Kada promijeniš šest-sedam fudbalera u prijelaznom roku to je mač s dvije oštrice, treba to uigrati, posložiti… To su sve dobri igrači, ali ponavljam, neophodno je strpljenje.
PROTIV JAKOVLJEVIĆA NAJTEŽE
Osim što je postao jedna od legendi Premijer lige, kroz karijeru Ahmetović je još igrao u Kazahstanu i Rusiji. Imajući u vidu odakle je krenuo i s čim se sve susretao kroz karijeru, više je nego zadovoljan onim što je napravio.
– Svakoga mogu pogledati u oči. Sve što sam napravio je moja zasluga, nikada mi niko nije pomagao, nisam bio ničiji… Put mi nije bio nimalo lagan i zato kada sve saberem i oduzmem – dobro je. Možda je i bolje što mi se ovo sa Sarajevom desilo sada kada je već kraj karijere.
Kao igrače koji su obilježili njegovu eru u Sarajevu naveo je Hebibovića, Velkoskog i Rahmanovića, a kada je u pitanju najteži protivnik, kao iz topa je ispalio:
– Jakovljević iz Zrinjskog! Ma, uvijek je tu, na praovm mjestu, skoncentrisan svih 90 minuta. Protiv njega se napatim, kroz smiješak je kazao Ahmetović na kraju razgovora za **** portal.
