jacky09 je napisao/la:
Ako i kad ode Špaco, Hajduk neće moći ni sanjati ovakav rezultat u Europi.

Špaco nije nikakv ni čudotvorac ni mesija. Njegova taktika i igra je (za)ostala u prošlom stoljeću, točnije u osamdesetima. Trener jest pola momčadi, ali Poklepović je uteg hajduka. Jest da je on doveo Hajduk u skupine nakon 16 godina, ali nipošto to nije samo njegov doprinos (jer ipak je on trener pa kakav god da jest). Imao je više sreće nego pameti, a i poklopile su se neke s(p)retne okolnosti. On kao trener je trebao pokazati svoje znanje i iskustvo u prvoj utakmici u Bukureštu kad smo mogli i daleko povojniji rezultat izvuci, a ne se usrati prosječne ekipe. Svoje trenersko znanje i iskustvo je mogao dokazati i u drugom poluvremenu utakmice s Dinamom B.u Splitu kad je ekipa skroz potonula, u utakmici s Unireom u uzvratu kad centra nisu prešli u 60 minuta (bez obzira na prvu tekmu), u Ateni kad je vec u Dugopolju skinuo gace rekavsi da je prvenstvo bitnije, u takmci s dinamom Z. govoreci kako ga ne zanima Dinamova igra ni Dinamo i ne analiziravši uopće Dinamo, u utakmici s rijekom kad poštene šanse nisu napravili, u utakmici s Osijekom kad smo igrali na silu i visokim loptama, u zadnjoj s Varaždinom kad nas je prosječna ekipa veslala kako joj se prohtije.
Njegove fizičke i uopće pripreme (kako sa loptom tako i bez nje) su jedan veliki k*** od ovce!!! Njegovo analiziranje ekipe je ono što pročita u novinama o protivniku..ispricava se govoreci kako je ekipa još mlada i neuigrana, da igra s dječjim vrtićem..kakvim djecjim vrticem pobogu si Špaco?? Kolko to godina ima Vejic, Andrić, Subašić, Ibričić, Bulku, Brkljača??!!!! Pa i J.Buljat koji ima 24 sigurno nije ni dijete ni neki pionir..
Obrana je jedna velika kar.ina ali to mudri Špaco uopće ne vidi ili ne želi vidjeti.
Dalo bi se o njemu štošta još reći, ali drugo je poluvrijeme.
Najbolje trenere koje je Hajduk imao u zadnjem desetljeću su Vulić i Vučević. Nema kod njih milosti ni popuštanja.
"Stvarna veličina kluba ne mjeri se trenutnim rezultatima, trofejima ili novcem, nego time koliko ga ljudi doživljava kao svoj – kao nešto bitno u svojim životima"